Monstruoznost četničkih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu često “zaledi” um. Zar je ljudsko biće sposobno bilo uraditi onakvo nešto, često se svi mi pitamo.
Jedan od takvih primjera četničkog zločina jeste Kadrija, rođen 1973. godine, ubijen u genocidu u Srebrenici.
– Radi se o žrtvi genocida počinjenog u Republici Bosni i Hercegovini od strane bivše JNA na čelu sa ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem i njegovih saučesnika u Bosni i Hercegovini Biljane Plavšić, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Ratka Mladića i drugih na prostoru koji je prema optužnici Haškog tribunala (ICTY) zahvatio više od 30 općina iz svih dijelova Republike Bosne i Hercegovine. Jedna od mnogobrojnih žrtava tog genocida bio je i 23-godišnji Kadrija Musić, sin Hajre iz jednog vlaseničkog sela. Osuđeni i mnogi neosuđeni srpski ratni zločinci 13. jula 1995. godine u poljoprivrednoj zadruzi (magacinu) u mjestu Kravica, u općini Bratunac strijeljali su više od 1.000 Bošnjaka – počinje priču o Kadriji Musiću bivši direktor Instituta za nestale Amor Mašović.
Prema dosadašnjim saznanjima, navodi Mašović, pretpostavka je da je između 1.000 i 1.500 Bošnjaka “sahranjeno” uz upotrebu buldožera u dvije primarne masovne grobnice, tj. Glogova 01 i Ravnice 01 u istoimenim naseljima bratunačke općine.
Istražitelji Haškog tribunala su 1998. i 2000. godine ekshumirali iz pomenutih primarnih grobnica više od 220 posmrtnih ostataka te više od 430 dijelova tijela žrtava genocida, piše Preporod.
– U primarnoj grobnici Glogova 01 pronađena je i ekshumirana nadkoljenična kost (femur) desne noge Musić Kadrije. Nakon što je u julu 1995. godine tadašnja američka državna sekretarka Madeleine Albright objavila satelitske snimke sačinjene prilikom “sahranjivanja” žrtava genocida u mjestu Glogova, zločinci su u narednih nekoliko mjeseci pristupili realizaciji naredne faze zločinačkog plana, tj. skrivanju dokaza o počinjenom genocidu, na način da su koristeći buldožere i bagere dodatno oskrnavili tijela žrtava, pri čemu su njihova do tada kompletna tijela raskomadali i izmasakrirali, a potom odvezli do unaprijed pripremljenih sekundarnih masovnih grobnica. Kao i prvi put i sada su raskomadana tijela zatrpavana bagerima čime su dodatno masakrirana – kazao je Mašović.
Dijelovi skeleta Musić Kadrije pronađeni su i primjenom DNK metode identificirani u sekundarnim masovnim grobnicama:
– dio donje vilice u grobnici Zeleni Jadar 01,
– podlaktična kost (ulna) desne ruke u grobnici Zeleni Jadar 01,
– nadlaktična kost (humerus) desne ruke u grobnici Zeleni Jadar 04,
– nekompletna nadkoljenična kost (femur) lijeve noge u grobnici Zalazje 04 i
– nekompletna podkoljenična kost (tibia) desne noge u grobnici Pusmulići 01.
– Dakle, šest kostiju, uključujući i tri nekompletne, pronađene su na pet različitih lokacija u općinama Bratunac i Srebrenica i to u jednoj primarnoj (Glogova 01) i četiri sekundarne grobnice (Zeleni Jadar 01, Zeleni Jadar 04, Zalazje 04 i Pusmulići 01). Udaljenost između primarne grobnice u Glogovoj i sekundarne u Pusmulićima je više od 32 kilometra – istakao je Mašović.
Svjedoci smo da zločinci, napomenuo je Mašović, nakon otkrivanja ovih i mnogih drugih primarnih, sekundarnih i tercijarnih masovnih grobnica (a takvih je do sada locirano više od 1.000), nisu uspjeli u svojoj nakani da sakriju tragove i dokaze o počinjenom genocidu i drugim ratnim zločinima, kao ni bestijalnost, okrutnost, bezobzirnost i monstruoznost ispoljene pri vršenju zločina i nastojanju da iste sakriju od očiju javnosti.
– Bezbroj je dokaza koji dokazuju ovu tvrdnju. Ističem samo jedan od najupečatljivijih. Skelet odraslog muškarca sastoji se od 206 kostiju, a u Memorijalnom centru za žrtve genocida u Potočarima ukopano je samo šest kostiju Musić Kadrije. U koliko još sekundarnih ili možda čak i tercijarnih grobnica ćemo morati tražiti preostalih 200 raskomadanih dijelova skeleta Musić Kadrije? – pita se Mašović, prenosi Preporod.
Naglasio je da se radi o do sada nezabilježenom zločinu u cjelokupnoj historiji čovječanstva ističući da čak ni nacisti, fašisti, barbari niti druge zločinačke horde nikada u historiji nisu ponovo ubijali jednom već ubijene kako su to činili ratni zločinci Milošević, Adžić, Šešelj, Arkan, Perišić, Stanišić, Simatović, Karadžić, Plavšić, Mladić, Krajišnik, Beara, Tolimir, Krstić, Talić, Milošević D. i desetine i desetine hiljada njihovih sljedbenika i saizvršilaca. Historija će ih pamtiti upravo po tome što su u činjenju zločina nadmašili čak i naciste.
(Vijesti.ba)
