Na mezarju Kamičani pored Kozarca, klanjana je dženaza hadži Tajibu Foriću, čovjeku kome su u ratu pripadnici tzv. vojske RS ubili osam članova najuže porodice: oca, brata, suprugu, četiri sina, i trudnu snahu u 9. mjesecu trudnoće.
Taib Forić je i pored toga živio dostojanstveno i prkosno, vratio se na svoju zemlju i u svoj Kozarac, a potom obnovio imanje i nastavio živjeti na zemlji svojih pradjedova.
Dženaza-namaz je predvodio i emotivnim govorom se od rahmetli Taiba oprostorio imam džemata Kamičani, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Kozarac i kućni prijatelj rahmetlije hafiz Amir-ef. Mahić. On je na početku svoga obraćanja podsjetio prisutne koliko je vrijedna osoba koja se nalazi pred njima.
– Ne znam da li će nam se ikada više pružiti prilika da klanjamo dženazu i da dotaknemo tabut jednog ovakvog insana. Mi smo se poredali u safove da klanjamo dženazu šehidskom sinu, šehidskom ocu, šehidskom suprugu i šehidskom svekru. Sve mu je šehidsko, a on ponosan, dostojanstven, častan i uspravan hodio poslije svih njihovih tragedija i ubistava od strane onih koji su mrzili i njega i njegovu porodicu i ovaj narod – kazao je hafiz Mahić.
Hafiz Mahić je prenio nekoliko lijepih uspomena na rahmetli Tajiba i prenio prisutnima jedan njegov amanet kojeg je ostavio.
– Mi jesmo danas posebno tužni, jer kada je nekada konstatovao da nema djece, ja bih mu govorio: Taibe, mi smo svi tvoja djeca. Učio je Allahu dove da preseli bez da ikoga optereti sa sobom i Allah mu je uslišao dovu i s nogu je preselio svome Gospodaru. Imao je i jednu želju i mi ćemo mu je ispuniti, a ostala mu je jedna velika briga za ovu vjeru, narod i domovinu. I posljednji njegovi razgovori sa rodbinom i komšijama je bio o brizi o ovim pomenutim vrijednostima. Zato je ta njegova briga naš amanet. Njemu su sve poubijali i uništili, ali nije odustao. Zato, niko od nas nema pravo da odustane od svoje vjere, svoga naroda i svoje domovine – zaključio je na koncu svoga obraćanja hafiz Mahić.
Iako je planirao svoj dolazak na ovu dženazu, muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić zbog objektivnih okolnosti nije stigao na dženazu. Njegovu poruku je prenio njegov zamjenik i rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog mr. Haris-ef. Veladžić, koji je rodbini i prijateljima prenio izraze suosjećanja i podrške muftije Kudića, te pročitao njegovu poruku.
– Pitamo se, kako su rahmetli hadžija Taib i drugi očevi i majke naših šehida, mogli da podnesu toliku bol i da sve ove godine žive odvojeni od svojih najmilijih. Jer, svoju bol i žalost oni nisu ni imali s kim podjeliti na ovom svijetu, do li sa Uzvišenim Gospodom. Stoga nas njihov život podsjeća na Jakuba, a.s., koji, tugujući zbog odvojenosti od svog sina Jusufa, a.s., kazuje riječi koje bilježi Časni Kur’an: “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate”. Poput Jakuba, a.s., očevi i majke naših šehida, među kojima je i rahmetli Taib, svoju tugu su iznijeli Uzvišenom Allahu, a On ih je, nakon toga osnažio i oplemenio vjerničkim saburom, hrabrošću i odlučnošću koju svjedočimo pri svakom susuretu s njima – poručio je muftija Kudić.
On je istakao da ispraćaj roditelja šehida nam često teško pada, ali da su dove usmjerene da ih Gospodar sastavi sa njihovim najmilijim.
– Život takvih ljudi, omeđen s jedne strane bolom i tugom, a istovremno ispunjen vjerom i nadom s druge strane, najveći je poraz onih koji su svoju hrabrost manifestirali mučenjem i ubijanjem nevinih ljudi, pa čak i djece i utrobama njihovih majki.
Uprkos praznini koju osjećamo zbog odlaska svake majke i oca naših šehida, ipak, vjerujemo da odlaze u susret svojim najmilijima, a nama u emanet ostavljaju obavezu da svoju djecu podižemo i odgajamo na onim idealima i vrijednostima za koje je vrijedno i život žrtvovati – zaključio je muftija Kudić.
Veliki broj ljudi je klanjao dženazu rahmetli Taibu Foriću upućujući dove da Gospodar bude milostiv prema njemu i da ga sastavi sa njegovim najmilijima s kojima ga je na ovom svijetu rastavila ruka zuluma, nepravde i zločina.
(Vijesti.ba)
