U ovoj se godini desničarski val u anketama čini većim i ozbiljnijim, a predviđa se da bi nacionalisti i krajnja desnica u junu mogli osvojiti gotovo četvrtinu mjesta u Evropskom parlamentu, prenosi HINA.
Čak i ako desni centar, za koji se trenutno vjeruje da će biti najjači na izborima, odbije formirati vladajuću koaliciju sa sve snažnijim marginalnim radikalnim strankama, još uvijek postoji dobra šansa da će krajnja desnica, prvi put, moći utjecati na evropski politički smjer.
Time će doći u mogućnost da ugrozi svete vrijednosti EU-a o vladavini prava i ljudskim pravima i blokira ili čak poništi glavne ekološke i klimatske zakone.
“Vidjet ćemo zaista značajan pomak udesno”, predviđa Simon Hix, profesor komparativne politike na Evropskom univerzitetskom institutu, misleći na izbore u junu, kada 400 miliona ljudi širom Evropske unije ima pravo glasa za novi saziv Evropskog parlamenta.
Hix prognozira da će krajnje desni klub zastupnika Identitet i demokratija (ID) u Evropskom parlamentu, sada šesti po veličini od sedam, dobiti dodatnih 40 mjesta u junu, što znači da bi u novom sazivu mogao imati 98 zastupnika i time zasjesti na treće mjesto koje trenutačno drže liberali.
ID je već prihvatio njemačku radikalno desnu Alternativu za Njemačku (AfD) i francuske krajnje desničare Nacionalno okupljanje (RN).
Zatim, ako trenutno peti najveći klub, 67-člana desničarska grupa Evropskih konzervativaca i reformista (ECR), koji su dom poljskog Prava i pravde (PiS) i talijanske Braće Italije premijerke Meloni, također poraste za oko 18 mjesta, što Hix drži vjerovatnim, mogla bi postati četvrta najveća grupa u parlamentu, nadmašivši i zelene i liberale.
S ovim predviđanjima i dvanaestero članova stranke Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána, koji sada ne pripadaju nijednom klubu, a najavljuju pristup konzervativcima, ECR i ID mogli bi skupiti 25 posto mjesta u sljedećem sazivu Evropskog parlamenta, prema anketi koju je naručilo Evropsko vijeće za vanjske odnose.
Govoreći o ECR-u i ID-u, šef kabineta mađarskog premijera Gergely Gulyás rekao je ove sedmice da vidi “realnu šansu da ta dva kluba zajedno postanu najjači klub u Evropskom parlamentu.”
To bi moglo utjecati na politiku koju donose institucije EU-a u sljedećih pet godina, a i na njihovo kadriranje.
Na primjer, povećanje zastupljenosti desnice moglo bi otežati parlamentarni proces odobrenja za osobe poput predsjednice Evropske komisije sa desnog centra Ursule von der Leyen, koja će, naslućuje se, tražiti još jedan mandat.
U decembru je POLITICO izvijestio da su u desetine evropskih zemalja, uključujući Francusku i Njemačku, tvrdokorne antiimigracijske stranke, od kojih su neke ekstremnije i od nizozemskog Geerta Wildersa, trenutno na vrhu ili na drugom mjestu anketa.
Decenijama glasači širom Evrope napuštaju politički establišment koji muči muku s obuzdavanjem nekoliko kriza; povećanja troškova života, velikim financijskim krahom, milionima izbjeglica koji prelaze istočne i južne granice bloka, terorističkih napada u glavnim gradovima i drastičnih skokova energetskih troškova usred rata koji ne napreduje niti mu se nazire kraj. Ipak su svaki put uspjeli oduprijeti se prijetnjama.
Hans Kundnani, autor knjige Eurowhiteness, koji je pisao o mogućem ostvarenju krajnje desne EU, rekao je da “ekstremna desnica može pobijediti i bez pobjede ako desni centar preuzme takvu retoriku i politiku, posebno kad se radi o njihovim političkim temama; identitetu, imigraciji i islamu.”
Čak i ako bi prema trenutnim predviđanjima, poput Hixove, tri centrističke grupe i dalje imale većinu, mada sa 30 mjesta manje, to ne znači da se utjecaj krajnje desnice neće povećati. A do izbora su ostala još četiri mjeseca.
Šef EPP-a Manfred Weber rekao je za POLITICO da je grupacija povukla crvenu liniju odnosa s antievropskom radikalnom desnicom.
“Tri su načela koja sam kao stranački vođa definisao za naše potencijalne partnere, moraju biti za Evropu, za Ukrajinu i za vladavinu prava,” odlučan je.
No EPP se mjesecima suočava sa napadima socijalista, liberala i zelenih zbog koketiranja sa strankama desnijima od njih samih.
Weber je odbacio svaku mogućnost saradnje s ekstremno desnim strankama, a posebno sa poljskim euroskepticima Pravo i pravda (PiS) iz ECR-a, ID-ovim strankama Alternativom za Njemačku (AfD) i francuskim Nacionalnim okupljanjem (RN).
Čini se da su zastupnici krajnje desnice ovaj put naumili konačno preskočiti zid koji ih odvaja od moći i utjecaja. Maximilian Krah, njemački krajnje desničarski europarlamentarac, predvodi listu za AfD, koja obećava narasti u sljedećem sazivu Parlamenta.
“Želim izaći iz prostora ‘cordon sanitairea’ i iskoristiti prilike ovog parlamenta na konstruktivan način”, rekao je misleći na načelo političke karantene prema kojem se demokratske stranke slažu da neće sarađivati s antidemokratskim snagama.
“Nisam ovdje kako bih unio razdor.”
Kao svjetlo na kraju tunela napredne i proevropske stranke gledaju to što krajnja desnica nije u stanju djelovati jedinstveno. Primjerice, članovi Alternative za Njemačku u Evropskom parlamentu uvelike su međusobno posvađani. Desnica starog kova ne slaže se sa mladim snagama stranke.
Grupa Identitet i demokratija, po svojoj prirodi sastavljena od nacionalista, nema “stranačku stegu” jer svaka njihova nacionalna stranka sama odlučuje kako će glasati.
“Klub ID najdecentralizovaniji je od sviju”, potvrđuje to Tobias Teuscher, zamjenik glavnog sekretara tog kluba zastupnika.
Prošle sedmice zvaničnica krajnje desničarskog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen napala je tako svoje njemačke kolege zbog prevelike radikalnosti u pogledu planova za deportaciju miliona ljudi o kojima su raspravljali na konferenciji, a koje su otkrili novinari. Dovela je stoga u pitanje mogućnost zajedničkog djelovanja na nivou EU.
(Vijesti.ba)
