Oko 5.000 učesnika iz cijele Evrope ima samo jednu misiju, održati sjećanje na sve stradale u genocidu u Srebrenici.
Učesnici Marša mira prelaze prvu etapu od Nezuka do Liplja. Nekoliko je lokacija na kojima su održani historijski časovi na kojima je učesnicima održano predavanje o herojima koji su nastradali na putu smrti iz Potočara do Nezuka 1995. godine. pic.twitter.com/JfV4BwtCyW
— Vijesti.ba (@Vijesti_ba) July 8, 2024
Među onima koji su ovu trasu ali u obrnutom smijeru prošli te 1995. godine je Alvir Hasanović iz Bratunca. On je uspio preživjeti put iako je bio zarobljen na Snagovu.
„Imao sam 21 godinu prilikom pada Srebrenice. Moja sjećanja su, ukratko, strava i užas. Nama su na ovom putu postavljane razne zasjede, granatirani smo, bacani su bojni otrovi, a ima indicija i da nam je trovana voda u potocima i izvorima“, prisjeća se Hasanović.
Prije zarobljavanja, za njega su bili teški dani.
„Nagledao sam se svašta, ljudi su se predavali, ljudi su bili izgubljeni tamo, ne mogu da pređu rijeku Jadar, ne znaju šta da rade, ne znaju put. Kolona je otišla, presječena je. To je izgledalo kao sudnji dan“, dodaje naš sagovornik.
Sa njim su bili dvojica braće, Samir i Ahmed. Na žalost, Ahmed nije uspio preživjeti.
„Rastali smo se kod famozne bukve. Nikad ga više nisam vidio“, kaže Alvir.
Da bi se preživio put od Srebrenice do slobodne teritorije, neophodna je nadljudska snaga i volja, ističe on.
„Srebrenica pada, nema opcije ostati i čekati četnike. Svi znamo šta bi se dešavalo. Kad se čovjek suoči sa krajem, on dobija snagu da ide dalje, to je zaista nevjerovatno“, priča Hasanović sa kojim je na Maršu mira i bratić Ahmedin Hasanović.
Ovaj hrabri čovjek za Vijesti.ba kaže kako osjeća ponos kada nakon 29 godina prolazi istim putem čijim dijelom je prošao, koračajući ka slobodi.
(Vijesti.ba)
