Teritorija Republike Bosne i Hercegovine ima ukupnu površinu od 5.119.683 hektara. Državna svojina čini 53,26% ili 2.726.971 hektara, a u svojini građana 46,74% ili 2.392.712 hektara.
U strukturi površina državne svojine dominantna je površina pod šumom 1.789.307 hektara (34,95% od ukupne površine BiH), pod pašnjacima se nalazi 572.856 hektara (11,19% od ukupne površine BiH). U svojini građana obradive površine čine 1.470.318 hektara ili 28,72% od ukupne površine Republike.
Razmještaj državne svojine na teritoriji Bosne i Hercegovine značajan je sa stanovišta korištenja prirodnih resursa i uticaja države na raspolaganje ovako značajnim površinama.
Što se tiče državnog posjeda, odnosno vlasništva, jasno je da ono obuhvata cijeli državni teritorij tj. državno zemljište, javna dobra, rudnike, naftna polja, planine, rijeke, drumski, željeznički, morski i vazdušni saobraćaj itd. Pravni titular tog cjelokupnog državnog vlasništva, odnosno teritorije BiH je država, a niži nivou vlasti mogu samo biti nosioci prava korištenja. Prema međunarodnom pravu državni teritorij, odnosno državni posjed, pa i bosanskohercegovački, pripada ukupnom broju njenih građana bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, rasnu, socijalnu i drugu pripadnost. Dakle, u Bosni i Hercrgovini ne postoji bilo čiji pojedinačni nacionalni posjed, pa shodno tome ni bilo čiji pojedinačni nacionalni državni teritorij.
Buduća korištenja rudnih bogatstava u BiH mogu se odvijati samo u skladu sa Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine. Potencijalno iskopavanje litijuma je jedno od prioritetnih državnih pitanje u Srbiji, pa prema tome isto tako treba biti i prioritetno državno pitanje u Bosni i Hercegovini.
Podsjetimo, u Dejtonu imovina nije predata entitetima što pokazuje i zemljišna karta RBiH iz 1992. godine koju možete vidjeti na LINKU.
(Vijesti.ba)
