Zagristi tek osvojenu medalju na podiju postao je ritual koji već desetljećima upražnjavaju brojni sportaši. Zašto? Razlog seže daleko u historiju Olimpijskih igara.
Za sve su krivi novinari i fotografi, rekao je David Wallechinsky, predsjednik Međunarodnog društva olimpijskih historičara.
“Fotografi su smatrali da su sportisti s medaljama u ustima ikonski kadrovi kojima će lako prodati sutrašnje novine. Takve fotografije mogle su bez dodatnog razmišljanja ići na naslovnu stranicu. Mislim da takmičari inače ne bi to radili”, objasnio je Wallechinsky za službenu stranicu Olimpijskih igara.
Njemački olimpijac David Möller osvojio je srebrnu medalju 2010. u sankanju na Zimskim olimpijskim igrama. Zbog iste te medalje ostao je bez zuba. “Fotografi su htjeli sliku na kojoj medalju držim u zubima. Kasnije na večeri shvatio sam da mi je pukao zub”.
Jedina je to zabilježena nesreća zbog griženja medalja. Postojala je i teorija da sportisti medalje grizu kako bi provjerili kakvoću. Zlato, srebro i bronca mogu se, naime, oblikovati lako u odnosu na druge metale.
No sportisti ih ipak ne grizu zbog toga. Na Olimpijskim igrama u Parizu trebalo bi se podijeliti minimalno 987 medalja, a moglo bi ih se podijeliti i više u slučaju diobe najviših mjesta na takmičenjima.
(Vijesti.ba)
