Da će nesumnjivo taj iznos biti i prikupljen pokazuju podaci koji govore da je za 11 mjeseci ove godine ukupan prihod po ovom osnovu bio 140.697.256 KM. Lani su tokom čitave godine prikupljena nešto više od 124 miliona maraka.
Dok ukupni prihodi rastu, broj nelegalnih priređivanja igara na sreću, barem prema podacima, bilježi pad. Kako ističu iz Republičke uprave za igre na sreću, njihovi inspektori ove godine izdali su ukupno i 78 prekršajnih naloga u vrijednosti 228.400 KM.
“U istom periodu prošle godine izdali su 95 prekršajnih naloga u vrijednosti 328.500 KM”, naveli su oni.
Kako dodaju, najviše nelegalnog priređivanja igara na sreću otkriveno je u istočnom dijelu RS, a najčešće nepravilnosti koje su otkrili inspektori su priređivanje igara na sreću bez rješenja, kao i posjedovanje ilegalne opreme na kojoj se priređuju igre na sreću.
Ivan Šijaković, sociolog, ističe da građani ne traže spas u igrama na sreću, već su one postale sastavni dio svakodnevnog života.
“Ljudi im pristupaju kao svakoj drugoj rutinskoj radnji, odevanju, odlasku na posao, razgovoru sa prijateljima, pogotovo online igrama i klađenjima. Sve je nadohvat ruke, na jedan klik, i to ljude privlači. Naravno, ljude privlači i večita želja da se dođe do novca na lagan način”, kaže Šijaković.
On dodaje da više nije riječ o siromašnima kojima je to vapaj da se izvuku iz tog stanja, već da se zapravo više bogatiji ili solidno stojeći zanimaju time.
Šijaković ističe da je teško promijeniti to stanje.
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeu ističe da kako rastu prihodi, tako raste i broj ljudi koji se bave igrama na sreću.
“U svom profesionalnom iskustvu kao psihoterapeut svjedočim sve većem broju klijenata koji se bore s ovim problemom, ali i njihovim porodicama koje trpe razne posljedice različitih razmjera”, ističe ona i dodaje da igre na sreću na prvi pogled djeluju kao način zabave ili brz način zarade, ali su često rezultat složenih unutrašnjih procesa poput bijega od problema.
Dodaje da postoje i načini rješavanja ovog problema, ali da zahtijevaju svijest, podršku i posvećenost.
“Jedan od ključnih koraka je prepoznavanje problema, što može biti izuzetno teško zbog osjećaja srama i stigme i straha od odbacivanja od okoline. Psihoterapija je jedan od ključnih rješenja jer kroz psihoterapijski rad klijenti počinju da razumiju uzroke svog ponašanja”, navodi ona za “Nezavisne novine” i dodaje da je jako bitna i porodična podrška.
(Vijesti.ba)
