“Mislim da je došlo vrijeme za nezavisnu Republiku Srpsku… Najradije bih da, čim se pruži prilika, Republika Srpska iziđe iz BiH. Nećemo rat, nećemo sukobe, ne treba pasti nijedan ljudski život za političke ideje, ali racionalno, realno, životno ne možete živjeti u BiH”, kazao je ovih dana Milorad Dodik, lider bh. entiteta RS.
U redu, tako nešto bulazni barem jednom sedmično, ali to ne znači da treba pdcijeniti destruktivni potencijal tih njegovih lupetanja, čije je posljedice kad je riječ o mogućoj destabilizaciji čitavog hrvatskog susjedstva, teško i zamisliti.
No, osim što otkrivaju redikulozni potencijal samog Dodika, te riječi podsjećaju na daleko važniju temu – a ona kaže da je “srpski svet” i dalje itekako živa fantazija u glavama srpskih nacionalista! Ali ne onih koji “djeluju” u kafiću i krenu u zapaljiva nacionalistička maštanja nakon treće runde pića, nego onih koji u rukama imaju vlast!
U svjetlu nedavne izborne pobjede liste Aleksandra Vučića u Srbiji – a u njezin kontinuitet vladavine ne treba sumnjati, uprkos drami aktuelnih protesta – jasno je da se velikosrpska nacionalistička ideja ustvari njeguje brižno poput olimpijskog plamena!
Ako neko možda sumnja ili misli da pretjerujemo, neka pročita cjelokupni tekst ne tako davne ostavke Aleksandra Vulina na mjesto šefa srbijanske obavještajne agencije BIA.
Uz oproštajno-patetične fraze, Vučićev bliski saradnik i odani vojnik je u tekst ostavke “prošvercao” i ovo: “SAD i EU traže moju glavu kao preduslov za neuvođenje sankcija Srbiji. Nisam uzrok ucjena i pritisaka na Srbiju i ‘srpski svet‘, ali neću dopustiti da budem povod za ucjene i pritiske na Srbiju i ‘srpski svet‘. Zato podnosim neopozivu ostavku na mjesto direktora BIA. Sankcije koje su uvedene meni jesu dokaz moje uporne borbe za jedinstvo Srba, ali uvođenje sankcija Srbiji, za šta bi se iskoristilo moje dalje rukovođenje BIA, bile bi dokaz moje sebičnosti… Odbijam da zbog bilo kojeg položaja postanem dio antiruske i antisrpske histerije, i da prestanem brinuti o Republici Srpskoj i njenom opstanku i da prestanem vjerovati u neminovnost ujedinjenja Srba i stvaranja srpskog sveta‘”…
Dakle, je li vam sada jasnije o čemu to priča Dodik, očito isturen da po cijenu vlastite redikulizacije protura u javnost ideju “ujedinjenja Srba”?
E, da, Vulin je u noći izbornog trijumfa bio u društvu predsjednika Vučića. I zato, ne treba sumnjati da će se za “srpski svet” još čuti. Ako tu temu podcjenjuju u Briselu (pragmatično i prvoloptaški zainteresirani samo da Srbija ne klizne još više udesno ili u nestabilnost institucija, pa makar na vlasti bio i Vučić, koliko god on bio sklon izbornim makinacijama i zloporabi alata demokratije za jačanje svoje neograničene vlasti!), svi ostali u regiji si taj luksuz političkog autizma nikako ne bi smjeli dopustiti. Jer bi se cijena opet mogla plaćati nevinim ljudskim životima. Gorka iskustva iz devedesetih su još poprilično svježa…
Nego, ima li još neko da mu nije jasno što će nam svi ti Rafale avioni, Bradley oklopnjaci i ostalo oružje koje bi sutra, ne daj Bože, trebalo spriječiti neki novi Vukovar?!, navodi se u osvrtu Slobodne Dalmacije.
(Vijesti.ba)
