Dopunama se uvode nove obavezne i fakultativne obuke za stečajne upravnike. Upravo ovo je otvorilo određene sumnje u pogodovanje određenim krugovima. O čemu se zapravo radi.
U dijelu koji govori o obaveznoj obuci, Član 75a, stoji da “stečajni upravnici moraju svake 3 godine pohađati obaveznu obuku koju organizuje Federalno ministarstvo pravde“.
Novoimenovani stečajni upravnici dužni su obaviti obuku u roku od 6 mjeseci. Ako obuka nije završena, osoba se briše sa Liste stečajnih upravnika.
U dijelu koji se odnosni na fakultativnu obuku, Član 75b stoji da „stečajni upravnici mogu pohađati stručne obuke koje organizuju i druge organizacije vezane za stečajno pravo“.
U prelaznoj odrebi stoji da „stečajni upravnici koji su imenovani prije stupanja zakona na snagu moraju završiti obuku u roku od 6 mjeseci.
Ovakve dopune zakona, iako na prvi pogled unapređuju stručnost stečajnih upravnika, otvaraju prostor za monopol Federalnog ministarstva pravde u organizaciji obavezne obuke. Time se daje veći uticaj Ministarstvu, koje može direktno odlučivati o sadržaju obuke i eventualnim organizatorima.
Federalno ministarstvo pravde imaće potpunu kontrolu nad provođenjem obaveznih obuka te može stvarati uslove koji pogoduju određenim institucijama ili pojedincima uključenim u obuke.
Član 75b otvara mogućnost fakultativnih obuka, koje mogu provoditi i druge organizacije. Međutim, ova odredba nije precizirana, što može pogodovati privatnim centrima za obuku bliskim određenim zainteresovanim strukturama, pto otvara prostor potencijalno koruptivnim praksama.
Brišući stečajne upravnike sa liste ako ne završe obuku u propisanom roku, otvara se prostor za selekciju podobnih kandidata.
Dakle, iako zakon ima za cilj podizanje stručnosti, prevelika centralizacija organizacije obuka može pogodovati Federalnom ministarstvu pravde i njegovim saradnicima, te stvoriti monopol na tržištu obuka, uz mogućnost političkih i finansijskih pogodovanja.
Stečajni upravnici složni su da su najveći problemi na sudovima koji ne poštuju odredbe Zakona, ako naprimjer kada zakon jasno propisuje slučajeve hitnog karaktera, ali ih sudije tako ne tretiraju.
Izvori nam kažu da je alfa i omega stečajnih postupka (ime poznato redakciji) nedavno otišao u penziju, te je u jednom hotelu na Ilidži organizovao edukaciju koja je imala slab odziv. Sve ukazuje da je će ta osoba pri Ministarstvu pravde biti uključena u edukacije.
U razgovoru s mladim stečajnim upravnicima, čuli smo da su mišljenja da stari kadar treba da ide u zasluženu penziju, kao i da se poštuje zakonska obaveza o penzionisanju sa 63 godine.
Još jedan problem je problem odabira stečajnih upravnika za određene postupke. Umjesto da se kroz sisteme kakve ima bh. pravosuđe, automatski biraju stečajni upravnici, trenutna praksa je takva da ih sa liste (pro)biraju sudovi.
Tako se desi da, iako po Zakonu mogu zadužiti samo dva, u praksi, neki imaju po 10, a neki nijedan postupak. Tu vrstu jednostavne provjere Ministarstvo pravde uopšte ne kontroliše.
(Vijesti.ba)
