Évariste Ndayishimiye također je rekao da je Ruanda pokušala izvesti puč prije deset godina u Burundiju, sličan “onome što sada radi u Demokratskoj Republici Kongo”.
Ruanda je već odgovorila, nazivajući predsjednikove komentare “iznenađujućima” i inzistirajući da dvije susjedne zemlje surađuju na sigurnosnim planovima za njihovu zajedničku granicu, koja je zatvorena već više od godinu dana.
Unatoč opsežnim dokazima UN-a, Ruanda je uvijek negirala naoružavanje i podršku pobunjeničkoj grupi M23, koja je nedavno zauzela velike dijelove istočnog DR Konga zajedno sa ruandanskim jedinicama, piše BBC.
Ruanda je također negirala veze s ponovo aktiviranom pobunjeničkom grupom Red Tabara, koju predsjednik Ndayishimiye smatra proxy snagom sličnom M23 i koja, prema njegovim riječima, uživa podršku Ruande kako bi destabilizirala Burundi.
“Oni bi rekli da je to unutrašnji problem kad je Ruanda ta koja je problem. Znam da on [predsjednik Ruande Paul Kagame] ima plan da napadne Burundi”, dodao je Ndayishimiye.
“Burundijci neće prihvatiti da budu ubijeni kao što su Kongolci ubijeni. Burundijci su borci.
“Ali sada nemamo nikakve planove da napadnemo Ruandu. Želimo riješiti taj problem kroz dijalog.”
U središtu Ndayishimiyeovih komentara bio je poziv na mir i punu implementaciju sporazuma između dviju zemalja – mirovnog dogovora koji je potpisan prethodnih godina, ali, prema Burundiju, nije bio poštovan od strane Ruande.
“Osobe koje su izvršile puč 2015. godine [bile su] organizirane od strane Ruande, a potom su pobjegle. Ruanda ih je organizirala – otišla je u Mahama kamp kako bi regrutirala mlade. Trenirali su ih, dali im oružje, financirali ih. Žive u rukama Ruande”, tvrdi.
“Ukoliko Ruanda pristane da ih izruči i dovede pred pravdu, problem bi bio riješen”, kazao je Ndayishimiye te dodao: “Pozivamo naše susjede da poštuju mirovne sporazume koje smo potpisali. Ne postoji potreba da idemo u rat. Želimo dijalog, ali nećemo sjediti besposleni ako budemo napadnuti. Nemamo ništa za tražiti od Ruande, ali oni odbijaju jer imaju loš plan – željeli su napraviti ono što rade u DR Kongu,
Granica između Ruande i Burundija ostaje zatvorena dugo nakon što je pobunjenička grupa Red Tabara izvršila nekoliko napada na burundijsko tlo.
Iako je situacija s Ruandom kritična, nije to jedini problem Burundija.
Na zapadu, ongoing konflikt u mineralima bogatom DR Kongu dostigao je vrhunac, s pobunjeničkim grupama, milicijama i stranim stranama koje se bore za kontrolu nad vrijednim resursima zemlje.
“Vanjske sile su odgovorne za održavanje ovog konflikta. Ne žele mir u DRC-u jer žele nastaviti pljačkati njegove resurse”, rekao je Ndayishimiye. “Kriza u DRC-u nije o ljudima – radi se o mineralima.”
Rješenje, prema njegovim riječima, je okupiti sve strane za stolom, uključujući “sve oporbene političke stranke i naoružane grupe”, koji moraju “sjesti zajedno i vidjeti kako mogu stvoriti najbolju budućnost za sve građane”.
Ali, prema njegovom mišljenju, sve ovisi o tome hoće li Ruanda pokazati volju.
“Problem između Ruande i DRC-a je mali problem, mogu ga riješiti bez ubijanja ljudi. Na primjer, čujem da Ruanda kaže da ide tamo [u DRC] zbog FDLR-a [pobunjenička grupa Ruande optužena za povezanost s genocidom iz 1994. godine].
“Ali ko [je ubijen]? Sve što vidim su Kongolci – zašto ubijaju Kongolce kada kažu da traže FDLR?”
Nakon što su pobunjeničke grupe M23 i rwandanske trupe počele zauzimati gradove u istočnom DRC-u u siječnju, rat je prisilio stotine tisuća Kongolaca da pobjegnu od nasilja i svojih domova.
Toliko su očajni da pronađu sigurno utočište da su neki čak prešli rijeku Rusizi u improviziranim plovilima ili su plivali kako bi stigli do Burundija, unatoč opasnom putovanju koje je mnogima oduzelo život, uključujući i trogodišnje dijete.
Kongoleški izbjeglice riskiraju život prešavši rijeku Rusizi u Burundi Živeći nesigurno u izbjegličkim kampovima, neki kažu da žele otići natrag u svoju zemlju, ali se žale da je granica između Burundija i DR Konga zatvorena. To nešto što predsjednik Burundija negira.
“Ne, naša granica s Kongom nije zatvorena. Kuda su prošli da dođu u Burundi? Čak i danas mogu koristiti [rijeku Rusizi] da se vrate”, rekao je.
Kada mu je BBC rekao da prelazak rijeke Rusizi izlaže izbjeglice opasnosti, Ndayishimiye je odgovorio: “Znate, nismo ih pozvali.
“Mogu se vratiti, nećemo im zabraniti povratak. Ali dok su ovdje, oni su naši gosti. Ako gost dođe u vašu kuću – vi birate sobu u kojoj će ostati.
“Čak i hranu koju imaju, mi dijelimo. Ne mogu reći da ću jesti meso dok vi jedete ribu.”
Za završetak rata i postizanje trajnog mira u Kongu, Ndayishimiye kaže da mandat međunarodnih snaga u DRC-u treba biti proširen kako bi se angažirali pobunjenici. Također je izjavio da burundijske snage neće biti povučene iz DRC-a dok Burundi ne bude siguran da su njegove granice sigurne.
Početkom ovog mjeseca, južnoafrički lideri najavili su povlačenje svojih snaga iz DRC-a, gdje su pomogli u borbi protiv M23, nakon što je najmanje 19 vojnika poginulo.
(Vijesti.ba)
