Macronov ured odmah je saopćio da će u narednim danima imenovati petog premijera u manje od dvije godine, ali postoje ozbiljne sumnje da će novi imenovani biti uspješniji od Bayroua u provođenju desetina milijardi eura budžetskih rezova potrebnih da se spasi druga najveća ekonomija Europske unije od rastuće dužničke krize, piše Politico.
Macron se sada direktno nalazi na udaru javnosti, pred prijetnjama nacionalne obustave rada 10. septembra i velikih protesta sindikata zakazanih za 18. septembar. Popularnost predsjednika pala je na najniži nivo do sada, ankete pokazuju da je nepopularniji nego u jeku protesta Žutih prsluka 2018. i 2019. godine, jedne od najvećih kriza njegovog mandata.
Uvijek uvjeren u svoju sposobnost da se, poput Houdinija, izvuče iz najgorih zapleta, Macron se i dalje nada dogovoru s umjerenom ljevicom, centristima i konzervativnim Republikancima o formiranju manjinske vlade koja bi konačno postigla sporazum oko budžeta.
No, Macron se gotovo sigurno hvata za slamku spasa u zemlji kojom je, izgleda, sve teže upravljati. Razmjeri Bayrouovog poraza u parlamentu i poruke koje već dolaze od zastupnika, nagovještavaju da su njegovi napori osuđeni na propast od samog početka. Tokom dramatičnog dana u parlamentu, opozicione stranke uperile su prst u Macrona kao glavnog krivca za zastoj koji je zahvatio Francusku.
– Za krizu, fijasko i nestabilnost postoji samo jedan odgovoran čovjek – predsjednik Republike – rekao je Boris Vallaud, šef poslaničkog kluba Socijalističke partije.
Komunistički lider Stéphane Peu uporedio je krizu s filmom “Spašavanje vojnika Ryana”, rekavši da je Bayrou četvrti premijer koji je pao da bi se spasio predsjednik Macron. Nakon glasanja, mnogi su pozvali Macrona da podnese ostavku.
– Predsjednik ne želi da mijenja svoju politiku? Onda ćemo morati promijeniti predsjednika – poručila je Mathilde Panot, šefica poslaničkog kluba krajnje ljevičarske partije “Nepokorena Francuska”.
Macron se suočava s teškim zadatkom očuvanja centra, dok krajnje desni “Nacionalni front”, trenutno vodeća partija u anketama, i krajnja ljevica, sprovode snažnu kampanju, prijeteći da će oboriti svaku buduću vladu koja bude rezala javnu potrošnju.
Konsolidacija centra je teška jer se socijalisti lijevog centra i republikanci desnog centra fundamentalno ne slažu oko ciljeva ekonomske politike, iako raste strah da bi nesposobnost Francuske da dovede javne finansije u red mogla na kraju opteretiti cijelu EU. U oproštajnom govoru pred Nacionalnom skupštinom, Bayrou je upozorio na finansijsku krizu u Francuskoj, rekavši da zemlja pati od životno opasnog duga.
– Vi imate moć srušiti vladu, ali ne i da izbrišete stvarnost – rekao je zastupnicima.
Ali vrlo brzo, lideri opozicije su već počeli razmatrati scenarije nakon Bayroua. Socijalista Vallaud pozvao je liberalnog predsjednika Macrona da obavi svoju dužnost i imenuje premijera iz njihovih redova.
– Mi smo spremni, dođite po nas – rekao je.
On je predstavio drugi put za Francusku, uključujući pravedniju poresku politiku, te najavio da bi socijalisti povukli Bayrouov prijedlog o ukidanju dva državna praznika. Do ponedjeljka navečer kružile su različite moguće varijante saradnje sa socijalistima.
Među njima je i velika koalicija koja bi obuhvatila od konzervativaca do socijalista (najmanje vjerovatna opcija), zatim sporazum o nenapadanju u kojem bi se socijalisti uzdržali od rušenja desno-centrističke vlade, predvođene umjerenim ljevičarem, u zamjenu za ustupke oko budžeta. Također se razmatra i sličan aranžman s Republikancima, gdje bi se oni uzdržali od rušenja ljevičarske vlade u zamjenu za budžetske ustupke. Teoretski, vlada koju bi podržali i socijalisti i republikanci, imala bi širu podršku u parlamentu nego odlazeća desno-centristička vlada Bayroua.
Ali zašto bi socijalisti i republikanci, koji su uglavnom na ratnoj nozi, zapravo sarađivali? Postoji mala šansa da shvate kako sada ima smisla kompromisom očuvati svoje poslaničke mandate, umjesto gurati Francusku u dalji haos i rizikovati gubitak mjesta na eventualnim prijevremenim izborima, piše Politico.
U stvarnosti, međutim, rizici za neuspjeh su veliki. Laurent Wauquiez, parlamentarni vođa Republikanaca, upozorio je u ponedjeljak da njegova stranka neće podržati socijalističku vladu koja je previše inspirirana drugim radikalnijim ljevičarskim strankama s kojima su se kandidirali na prošlogodišnjim izborima, kao dio pan-ljevičarske grupacije pod nazivom “Novi narodni front”.
– Nikada ne bismo prihvatili političku platformu Novog narodnog fronta – rekao je Wauquiez.
– I to se očigledno odnosi na svaku socijalističku vladu koja nosi ideje Novog narodnog fronta – dodao je.
Osim toga, s obzirom na to da su lokalni izbori zakazani za mart 2026. godine, nijedna opoziciona stranka neće zaista htjeti da se udruži s predsjednikom okruženim aurom kraja vladavine.
Čak i ako bi se najviši zvaničnici stranaka okupljenih oko centra složili da sarađuju u vezi budžeta, nema garancije da bi i obični zakonodavci slijedili taj primjer. Uzmimo glasanje o Bayrouu kao primjer – U ponedjeljak su Republikanci bili upadljivo podijeljeni po pitanju glasanja o nepovjerenju, sa 27 glasača za Bayroua i 13 protiv, uprkos pozivima šefa Republikanaca i ministra unutrašnjih poslova Bruna Retailleaua da podrže vladu.
(Vijesti.ba / FENA)
