To se prevodi kao “krivi rog”, ali predsjednik Zelenski naziva Krivi Rih svojom “velikom dušom i srcem”.
On pripisuje zasluge ovom grubom, industrijskom gradu za oblikovanje njegovog karaktera. Odrastao je u prostranoj stambenoj zgradi poznatoj kao Mravinjak. Kada stojite ispred ove visoke građevine, putovanje Volodimira Zelenskog od ovog okruženja do ratnog vođe čini se izvanrednim.
„Želim da se rat uskoro završi“, kaže Vita, koja je živjela u blizini roditelja Zelenskog. “On je normalan, dobar momak koji se bori za ljude. Samo želim da se ovaj rat i sirene što prije završe.”
Ali sa minimalnim ukrajinskim napretkom i rastućom ruskom dominacijom, ne nazire se kraj. Na nedavnoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, predsjednik Zelenski je poručio delegatima da ne pitaju Ukrajinu kada će se rat završiti, već da se umjesto toga “pitaju zašto Putin još uvijek može da ga nastavi”.
S obzirom da blokirana vojna pomoć sada direktno ometa njegove snage na liniji fronta, to je bio udar na one koji su odlagali municiju i oružje koje je njegovim vojnicima očajnički potrebno.
„Ja nisam političar“, priznaje Valerij, muškarac u 80-im godinama ispred prodavnice. “Ne možemo pitati kada će rat ponovo stati. “Moramo se boriti, nećemo tolerisati ništa drugo. Ljudi su sada tako ljuti.”
Taj apetit za odbranom ostao je uglavnom netaknut od tog jutra 24. februara 2022. Protiv zastrašujuće nepoznanice, hiljade ljudi su se dobrovoljno prijavile da se pridruže borbi Ukrajine.
Profil i popularnost predsjednika Zelenskog su postali stratosferski jer je odbio ponude za evakuaciju i ostao u Kijevu. “Treba mi municija, a ne vožnja”, rekao je on u sada već legendarnom citatu.
Njegove potrebe se nisu promijenile, ali su njegove molbe izgubile naelektrizirajući utjecaj. Neuspjela kontraofanziva 2023. dovela je do neugodnih pitanja o tome da li je Ukrajina sposobna osloboditi svoju teritoriju.
Republikanski sumnjivci u SAD-u ometaju sposobnost Ukrajine da se bori blokiranjem milijarde dolara vrijedne vojne pomoći. Kijev kaže da sve više vojnika na liniji fronta umire zbog nestašice oružja i municije. Sve to vrijeme Rusija je ostala na ratnoj osnovi, a njeni saveznici Sjeverna Koreja i Iran isporučuju još projektila kako bi se obrušili na ukrajinske gradove.
Krivi Rih nije imun na umor koji većina zemlje osjeća. Nekima je dosta ovog rata, mnogi muškarci se plaše regrutacije, a ipak kažu da je sukob i dalje borba za opstanak. Ideja o kompromisu ili ustupku Rusiji smatra se porazom. To je egzistencijalno.
Kao simptom svijeta u kojem Ukrajinci žive, ja sada povezujem igrališta sa smrću. Posljednji put kada sam vidio djecu kako se igraju u jednoj školi bilo je u školi pored mog stana u Kijevu, prije invazije. Sada su oni mjesto razornog raketnog udara, napušteni na liniji fronta, ili u Brovarima, u blizini Kijeva, mjesto pada helikoptera.
Mladalačka nevinost zamijenjena vrećama za tijelo i uništenjem. U Krivom Rihu srećemo uplakanog Jurija dok gleda kako mu se ruši stan nakon prošlogodišnjeg raketnog udara. Izloženi uzorci tapeta otkrivaju različite uništene živote, prenosi BBC.
“Nikome ne treba ovaj rat, čemu on uopće?” on pita. “Toliko ljudi je ubijeno.”
Dakle, da li on misli da bi Ukrajina trebala zamijeniti teritoriju za mir?
“Definitivno ne”, odgovara on otvoreno. “Mnogo je ljudi umrlo za te teritorije. Nema smisla odustajati od njih.”
Nedostatak napretka na bojnom polju izazvao je korozivni razdor između predsjednika Zelenskog i šefa njegovih oružanih snaga Valerija Zalužnjeg. Sada smijenjen, general Zalužnji se vidi kao potencijalni politički rival svom starom šefu. U okolini Krivog Roga Ukrajinci pokušavaju pomoći tamo gdje saveznici njihove zemlje sve više neće. U jednoj neupadljivoj zgradi, sve veća vojska dobrovoljaca šije maskirne mreže za trupe na prvoj liniji fronta.
Muškarci i žene su odvojeni zbog “njihovih različitih šala”, objašnjava organizator. U drugom industrijskom krilu grada, bivši biciklistički klub zamijenio je biciklizam za dim. Timovi miješaju hemikalije u kanistere koji će postati dimne granate. Koristan vojni alat ako pokušavate napasti ili evakuirati povrijeđene.
“Nemoguće je ostati kod kuće sa svojim mislima kada se moj muž svađa”, objašnjava Ines, jedna od volonterki. “Ovdje osjećam da mogu učiniti nešto da im olakšam.”
Decenija ruske agresije na Ukrajinu počela je aneksijom Krima 2014. godine, a zatim se prelila u iscrpljujući rat na istoku zemlje. 731. dana pune invazije, to je druga vrsta rata. Iako su izuzetni, uspjesi Ukrajine u odbrani i degradiranju ruske mornarice nisu promijenili tok u njenu korist. Novina ovog rata je nestala. Ukrajina, Krivi Rih i njen slavni sin moraće da pronađu nove rezerve snage i pametnu knjigu kako bi zadržali svijet angažovanim.
(Vijesti.ba)
