Riječ je o iznimno važnom dokumentu koji je na tragu memorijalizacije ratnih tragova, svojevrsnih rana na sarajevskim ulicama, biljega razaranja grada u vihoru rata.
Autorica karte je Amra Čusto iz Zavoda koja je uradila istraživanje, interpretaciju i odabir tekstova, dok je za grafičko i likovno oblikovanje i fotografije zaslužan Damir Hodžić.
Karta donosi mapu Sarajeva sa obilježenim mjestima oslikanih “sarajevskih ruža”, kao i onih neoslikanih, te pokazuje gdje su se nalazile Aleja snajpera i Put života u opsadi. Vidljivo je da je najveći broj oslikanih “sarajevskih ruža” raspoređen u užem centru grada.
Ova vrsta dokumenta sjećanja nudi i izbor svjedočenja građana koji su ranjeni u nekom od nebrojenih bombardovanja Sarajeva, a ponajviše sa masakra na pijaci Markale.
– Odjeknuo je prasak. Zaglušujući. Detonacija je odbacila i majku i kćerku. Bile su ranjene. ‘Pokušala sam podići Berinu, ali nisam uspjela pomaći ruku’, prisjeća se Aida. Shvatila je da je ranjena. No, na prvom mjestu je bila Berina. I njena ruka je visjela niz tijelo. ‘Bila je u kritičnom stanju, ali hirurzi su je spasili’, kazuje majka, pokazujući na fiksator u ruci svoje kćerke – majka Aida i njena sedmogodišnja kćerka Berina ranjene u masakru na Markalama 28.8.1995 godine.
U karti se navodi i podatak o nastanku ideje za “sarajevske ruže” 1996. godine, gdje je navedeno da je “Izvršni odbor grada Sarajeva pokrenuo inicijativu za obilježavanje tragova granata na gradskim ulicama. Rupe od granata ili tzv. “ruže” biće označene na stotinu frekventnih mjesta u gradu. One će biti očišćene i popunjene vještačkim ili sinterovanim kamenom sa primjesom boje. Ovi radovi, čiji je investitor Izvršni odbor grada, a izvršilac Zavod za izgradnju grada Sarajeva, počeće za petnaerstak dana” (juli 1996.).
Jedan dio teksta donosi i podatak da je zaštićeni svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom izjavio da je 1993. godine na Sarajevo dnevno padalo više od hiljadu granata i da je ta vatra dijelom bila nasumična, bez vojnog cilja. Kao primjer žestokog granatiranja naveo je 23. mart 1993. godine kada je na Sarajevo palo 2.400 projektila, od čega nekoliko stotina na Stari Grad.
Autorica karte Amra Čusto navodi da “sarajevske ruže” kao autentični tragovi iz vremena opsade imaju važnu dokumentarno-historijsku i simboličku vrijednost te da posebno predstavljaju važnost u memoriji i kolektivnom identitetu grada.
– Tokom iscrpljujuće opsade Sarajeva, građani su bili moreni nestašicom hrane, vode, grijanja, izolirani od ostatka svijeta, neprekidno izloženi smrtonosnim snajperskim hicima i razarajućim granatama. Na grad je svakodnevno padalo više stotina granata, a ostao je zabilježen rekord od 3.777 granata ispaljenih na grad 22. jula 1993. godine – istaknuto je.
Kako i kada su tačno krateri od granata nazvani “sarajevskim ružama” ostalo je još uvijek nerasvijetljeno, ali sigurno je da su građani Sarajeva još u toku opsade, posebno na mjestima masakra, na mjestima gdje udara granata o tlo, ostavljali ruže i cvijeće te na taj način iskazivali počast ubijenim sugrađanima, navodi se.
Karta sjećanja obogaćena je i nizom fotografija koje prikazuju “sarajevske ruže” u različitim dijelovima grada, na ulicama i ispred znamenitih građevina, poput prostora ispred Katedrale Srca Isusova, Marijin dvora, Historijskog muzeja BiH, Velikog parka, pijace Markale, Vijećnice, ulice Ferhadija, Filozofskog fakulteta ili Vijećnice.
Uvažavajući važnost “sarajevskih ruža” u kolektivnoj memoriji te prepoznavanjem njihove simboličke, dokumentarne i historijske vrijednosti, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa kao stručna služba koja brine o valorizaciji i evidenciji spomenika na području KS, djelovao je vrlo rano.
– Na žalost, protokom vremena i uticajem atmosferilija (kiša, led, zima, sunce) brojne “sarajevske ruže” su propale, a značajnije uništavanje nastalo je ljudskim djelovanjem tj. prilikom izvođenja sanacija pločnika i ulica, kada su osim neoznačenih nestale i označene “sarajevske ruže”.
– Od završetka opsade pa sve do danas, suočeni s brojnim izazovima očuvanja “sarajevskih ruža”, radili smo na njihovoj zaštiti i spašavanju što je uključivalo različite aktivnosti – od evidentiranja, podizanja svijesti o značaju “sarajevskih ruža” do stručnog angažiranja, jer se radi o spomenicima koji zahtijevalju specifične tehnološko-tehničke načine sanacije i konzervacije – navedeno je u karti sjećanja.
Karta nije osmišljena na način da prikaže sve “sarajevske ruže”, već da naglasi važnost očuvanja ovih autentičnih spomenika i vjerodostojne interpretacije kako bi opstali kao važna mjesta sjećanja.
Objavljivanje Karte omogućilo je Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo.
(Vijesti.ba)
