Vijest da je žena rodila dijete drugog pacijenta, nakon zamjene embrija u IVF laboratoriju u Brisbaneu, odjeknula je diljem Australije i svijeta. Posljedice ove tragične pogreške, za sve uključene, nedvojbeno su duboke i bolne.
Prema izvješću Monash IVF-a, tvrtke koja upravlja spornom klinikom, tvrdi se da se laboratorij pridržava ‘strogih sigurnosnih protokola, uključujući višestupanjske identifikacijske procese, kako bi zaštitio embrije pod svojom skrbi’. Međutim interna istraga pokazala je da je do pogreške došlo ‘zbog ljudskog faktora’.
Najavljena je i neovisna istraga koja bi trebala detaljnije rasvijetliti kako je uopće došlo do takve pogreške unatoč višestrukim sigurnosnim kontrolama, prenosi Independent.
Na širem planu ovaj slučaj otvara važno pitanje: koliko su zapravo česte pogreške u IVF postupcima i koliko ih je moguće prevenirati?
Porast korištenja potpomognute oplodnje
Danas ljudi sve češće odlučuju imati djecu u kasnijoj životnoj dobi, što nerijetko otežava prirodno začeće. Mnogi se zato okreću potpomognutim reproduktivnim tehnologijama, poput in vitro oplodnje (IVF) i intracitoplazmatske injekcije sperme (ICSI). Oba postupka uključuju laboratorijsku manipulaciju spermijima i jajnim stanicama radi stvaranja embrija. Ako nakon ciklusa liječenja ostane više embrija, oni se često zamrzavaju i pohranjuju za buduću uporabu.
Potpomognutu oplodnju sve češće koriste i žene koje žele same ostvariti roditeljstvo ili one koje zamrzavaju jajne stanice radi očuvanja plodnosti te istospolni parovi.
Zbog toga industrija plodnosti ubrzano raste. U 2022. godini u australskim klinikama zabilježeno je preko 100.000 IVF ciklusa – što je porast od više od 25 posto u odnosu na 2017. godinu.
Stroga, ali ne i nepogrešiva regulativa
U Australiji je IVF industrija znatno strože regulirana nego u mnogim drugim zemljama. Klinike moraju imati licencu Odbora za akreditaciju reproduktivne tehnologije i pridržavati se njegova kodeksa prakse.
Što se tiče pohrane i točne identifikacije embrija, kodeks propisuje da klinike moraju:
imati jasno definirane protokole koji određuju kada, kako i tko bilježi identifikaciju, podudaranje i provjeru spolnih stanica, embrija i pacijenata
voditi i digitalne i ručne zapise o tim procesima
prijavljivati svaki ozbiljan štetni događaj, uključujući zamjene identiteta spolnih stanica ili embrija.
Klinike su također dužne poštovati etičke smjernice Nacionalnog vijeća za zdravlje i medicinska istraživanja, a one reguliraju korištenje reproduktivnih tehnologija u kliničkoj praksi i znanstvenim istraživanjima.
Pored toga, svaka australska država i teritorij imaju zakone koji ih obvezuju na prijavu neželjenih događaja i drugih podataka relevantnim regulatornim tijelima.
Usporedba s inozemstvom
U Ujedinjenom Kraljevstvu regulatornu ulogu ima Uprava za ljudsku oplodnju i embriologiju (HFEA). Sve IVF klinike moraju prijavljivati neželjene incidente te se oni kategoriziraju kao stupanj A, B ili C — pri čemu je stupanj A najozbiljniji i uključuje ‘ozbiljnu štetu za jednu osobu ili više njih’. Ovi se podaci objavljuju u javno dostupnim godišnjim izvješćima.
No u Sjedinjenim Američkim Državama IVF industrija je uglavnom neregulirana i klinike nisu obvezne prijavljivati neželjene događaje. Iako im Američko društvo za reproduktivnu medicinu preporučuje da uspostave stroge sigurnosne protokole i obvezu transparentnog informiranja pacijenata, ti standardi nisu zakonski obvezujući.
Koliko su zapravo česte pogreške?
Ne postoje sveobuhvatni globalni podaci o stopi pogrešaka prilikom postupaka IVF-a pa je teško utvrditi njihovu učestalost. Ipak, ozbiljniji slučajevi ponekad postaju poznati javnosti putem medija.
Iako je nedavna zamjena embrija prvi poznati slučaj ovakve vrste u 40-godišnjoj povijesti IVF-a u Australiji, već je bilo izvještaja o drugim pogreškama: korištenje pogrešne sperme donora, uništavanje embrija zbog kontaminacije te netočni rezultati genetskog testiranja koji su doveli do uništenja održivih embrija.
U Ujedinjenom Kraljevstvu posljednje izvješće HFEA-e navodi jedan incident stupnja A u razdoblju 2023.–2024., što je prvi takav slučaj od 2019.–2020., kada su zabilježena dva. U SAD-u su pak zabilježeni ozbiljni slučajevi poput kvara spremnika za zamrzavanje u dvije klinike, pri čemu su izgubljene tisuće jajnih stanica i embrija.
Osim toga, događaju se zamjene embrija. Primjerice, 2023. godine žena iz Georgie rodila je dijete druge rase – iako su i ona i donator sperme bijelci. Biološki roditelji potom su zatražili skrbništvo. Premda je žena željela zadržati dijete, na kraju se odrekla petomjesečnog dječaka da bi izbjegla sudsku borbu koju, prema njezinim riječima, nije mogla dobiti.
U SAD-u mnogi stručnjaci upozoravaju da velik broj pogrešaka ostaje neprijavljen zbog nedostatka regulative i obveze transparentnosti.
Mogu li se ovakve pogreške spriječiti?
Unatoč strogim australskim propisima, dogodio se incident s potencijalno dalekosežnim pravnim i emocionalnim posljedicama. Dok ne završi neovisna istraga i ne otkrije se točan uzrok ‘ljudske pogreške’, nije moguće sa sigurnošću reći koje bi dodatne mjere trebale biti uvedene u Monash IVF-u.
S obzirom na visoku razinu stresa u IVF laboratorijima, istraga bi trebala ispitati jesu li razine osoblja dostatne te jesu li edukacija i nadzor, osobito nad mlađim zaposlenicima, na odgovarajućoj razini.
Na koncu, možda bi Australija trebala razmotriti britanski model, prema kojem se svi ozbiljni štetni događaji javno objavljuju u godišnjim izvješćima. Takva bi praksa mogla povećati povjerenje javnosti, a izvješća bi mogla uključivati i konkretne mjere koje klinike poduzimaju da bi spriječile ponavljanje sličnih pogrešaka.
(tportal.hr)
