Referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?
Većina Bosanaca i Hercegovaca glasala je za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.
Od ukupnog broja glasača 3.253.847 na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 64,31 posto građana s pravom glasa, a od toga je 99,44% glasalo “za” suverenu Bosnu i Hercegovinu.
Rezultati referenduma omogućili su i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, kao nezavisne države.
Prethodno je 25. januara 1992. Skupština SR BiH donijela Odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. Sjednicu je prije glasanja napustila većina srpskih zastupnika predvođena predstavnicima Srpske demokratske stranke. Njihov tadašnji vođa Radovan Karadžić, prijetio je sa skupštinske govornice kako će odluka o referendumu odvesti bošnjački narod na “istu onu autostradu pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska”. No, ipak, na referendum su izašli građani srpske nacionalnosti koji su živjeli uglavnom u većim gradovima.
Jedan dio bh. Srba, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotirao je referendum.
1. marta 1992. BiH proglašava nezavisnost. Tada srpske paravojne formacije, kao odgovor na referendum, postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima u kojima dolazi i do oružanih sukoba.
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.
Sarajevska filharmonija u studiju Hayata snimila je himnu Bosne i Hercegovine. Poklon za 1. mart
Posted by Vijesti.ba on Thursday, February 29, 2024
Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda.
Oružani sukobi u pojedinim dijelovima BiH prerasli su u agresiju, koja je uzrokovala ljudske žrtve, patnje, materijalna razaranja, raseljavanja…
Demografska služba Haškog tužilaštva saopćila je podatke o ljudskim žrtvama od 1992. do1995. godine. Prema procjeni, kao posljedica agresije život je izgubilo skoro 105.000 osoba. Po nacionalnoj strukturi najviše je stradalih muslimana, više od 68.000, potom Srba skoro 23.000, Hrvata oko 9.000 i gotovo 5.000 ostalih.
Procjenjuje se da je raseljeno više od 2.200.000 ljudi.
Agresija na BiH bila je najrazorniji oružani sukob u Evropi po završetku Drugog svjetskog rata. Procjenjuje se i da je između 12.000 i 50.000 žena silovano, a većina žrtava bile su Bošnjakinje…
Tri decenije kasnije
Više od tri decenije kasnije, BiH tište brojni problemi, podjele, prijetnje…
Ali je Bosna je tu, prkosna, gizdava, suverena, nezavisna, i kao takva vječni trn u oku i tiha patnja brojnim neprijateljima.
Al’ uprkos…
Bosna i Hercegovina ima Bosanaca, Bosna i Hercegovina ima Hercegovaca. Bošnjaka, Srba, Hrvata, Ostale…
Bosna i Hercegovina ima prijatelja.
Bosna ima djecu čijem se povratku nada, raduje i obraduje. Jer BiH je majka.
Bosna ima Bosnu, koja njom teče, a ona kao krvotok u svojim ljudima. I Unu, Drinu, Neretvu, Vrbas, Bregavu…
Bosna i Hercegovina ima svoju mladost, djecu, naraštaje koji ostaju ovdje, i buduće koji će ostati, koji čuvaju njeno ime, historiju, tvrđave, nebo, njene rijeke, planine i doline…
Bosna još ima sve četiri bogomolje.
Bosna još ima i bašču i avliju, kapiju i čaršiju, probeharalo drvo i rumenu jabuku, plavo more i zelenu rijeku, kolibe i vile, vedro i oblačno..
Al’ oluje prođu, a Bosna, od sna, ostaje.
Mir i dobro! Selam! Šalom, Bosno gizdava!
Sretan 1. mart!
(Vijesti.ba)
