Misimović je ponikao u Bayernu, potom prešao u Bochum, a onda s Wolfsburgom, zajedno s Edinom Džeko, pokorio Njemačku i osvojio historijsku titulu u Bundesligi. Igrao je još u Turskoj za Galatasaray, u Rusiji za Dinamo Moskvu, te u Kini za GZ Renhe. Bio je zaposlenik Fudbalskog saveza BiH, ali je dolaskom Emira Spahića napustio važnu funkciju.
Sa 84 nastupa i 25 golova, popularni Miske ostavio je dubog trag u reprezentaciji BiH i bio je miljenik navijača, te član generacije koja je igrala na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, da bi se nakon toga i oprostio od nacionalnog tima.
Imao je tu sreću da ga treniraju neki veliki treneri. U Njemačkoj su to bili Felix Magath, Peter Neururer i Hermann Gerland.
U intervjuu za njemački medij 42-godišnjak daje uvid u čudne priče iz svoje karijere. Ispričao je zašto je uvijek morao trčati krugove kao mladi igrač Bayerna, kako su ga ignorisali vrhunski igrači Bayerna, koja je proslava prvenstva – Bayern ili Wolfsburg – bila zabavnija, a ima puno pohvala za Magatha i Gerlanda. Ispričao je i koliko je Peter Neururer bio nevjerojatno praznovjeran.
Na pitanje zašto su se tako dobro slagali on i Magath, Misimović je kazao: “On mi je to dopustio. Pretpostavljam da je, kad sam došao u Wolfsburg iz kluba na pripreme, htio vidjeti mogu li izdržati opterećenje i izdržati pripreme i to nije bio problem”, rekao je Misimović pa nastavio:
“Onda smo postali prvaci. Organizovali smo zabavu, iako je to bilo strogo zabranjeno. Dakle, sve je bilo spremno, s vrpcama. Nažalost, moram reći da je anestezija popustila zbog toga što sam zadnje tri utakmice dobio injekcije. Zato sam nakon samo sat vremena sa zabave otišao bos. Ali čuo sam da su mnogi slavili do ranih jutarnjih sati.”
Zašto je otišao bos? “Samo do auta. Uvijek sam dobivao injekciju sa strane stopala i onda sam morao rezati bočnu stranu cipele da mi noga stane i da me toliko ne boli, ali pomoglo je, postali smo njemački prvaci.”
I Felix Magath je dobro slavio? “Definitivno. Trenutno nemam više detalja, ali pretpostavljam da je baš uživao na toj zabavi”.
A ko je tada najviše slavo? “Koliko sam čuo, najviše je Ashkan Dejagah. Mislim da je ostao do jutra i da je posljednji otišao”.
A šampionsko slavlje s Bayernom, kako je to bilo u usporedbi? Tada ste još bili mladi.
“Što je smiješno, slavili smo i u Wolfsburgu jer smo pobijedili 2:1, a ja sam također bio na klupi, a onda smo otišli na teren, kod Alfonsa Schuhbecka, ali takve proslave u Bayernu su već postale rutina”.
Na interesantan je način opisao Felixa Magatha s kojim je radio u Wolfsburgu.
“On je samozatajni šahist. Mislim da je on vrlo, vrlo pametan čovjek, kao u šahu, može vidjeti puno poteza unaprijed i vrlo je inteligentan, ima puno fudbalskog iskustva. On tačno zna što čini igrače i mislim da je to njegova najveća snaga.”
Kako ga je trener Bayernove druge ekipe “ponižavao”
O Hermannu Gerlandu: “Hermann Gerland je vrlo direktan, rekao bih. Slično radnoj etici Felixa Magatha. Ali Hermann je puno direktniji i neko ko vam odmah kaže što misli, što sam i ja smatrao dobrim. Sve što sam ja trebao raditi tokom priprema za Bayernove rezerve (drugi tim op.a) bilo je trčati dok su drugi igrali u krug. Pola sata, sve pripreme”.
Zašto? “Da, jer je rekao da moram još malo smršaviti i imati ispod 80 kila. Inače ću samo pobjeći.”
Kako se tada osjećao zbog toga? Misimović: “Ja sam bio jedan od tih ljudi, prihvatio sam to, smijao se poslije i onda smo se opet jako dobro slagali. Naravno da nije bilo lako, ali za tako mladog igrača koji je tek postao mladi prvotimac, koji misli da je već najveći, Hermann Gerland te vraća na zemlju.”
Susret sa velikim facama u Bayernu…
“Moram iskreno reći da kada sam ja dolazio kao mladi igrač, bilo Effenberg, Kahn ili neko drugi, nisu bili najkomunikativniji saigrači za mlade igrače. Osim Mehmeta Scholla i Govanea Elbera, koji su bili drugačiji, ostali nisu bili raspoloženi za mlađe.”
Misimović o praznovjernom Neurureru: “Morali smo sjediti na istom mjestu”
Peter Neururer je također bio njegov trener. “Petar je bio lud. Bio je tako praznovjeran. Ako dobijete utakmicu, svih prvih jedanaest igra ponovno. Ekipa je bila ista, nosili su iste stvari.”
Također donje rublje? “Definitivno. Na sastanku su opet svi morali sjediti na istom mjestu, što je bilo ludo. Isti trening kao i prošle sedmice i mogao si raditi što god želiš, nisi ušao u tim ako nisi bio tamo dan prije utakmice”, poručio je Misimović.
(Vijesti.ba)
