“Jezik kopačke” praizvedba je teksta Ivana Ergića (bivšeg nogometaša) i Filipa Grujića, u režiji Boruta Šeparovića, u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih i Montažstroja. Ova inovativna predstava otvara pitanja koja idu daleko izvan sportskih terena, propitujući savremeni nogomet, depresiju i kapitalizam. Predstava naglašava toksičnu muškost, patrijarhat i nadzorni kapitalizam koji opterećuju sportaše. “Jezik kopačke” otvara tabu teme depresije među sportašima, stigmatizacije i nerealnih očekivanja, saopšteno je iz Press službe Festivala MESS.
U saopštenju se navodi da kroz priču o mladom nogometašu iz Hrvatske koji prelazi u njemački klub Wolfsburg, “Jezik kopačke” istražuje kako natjecateljski duh i glorifikacija uspjeha stvaraju kulturu dehumanizacije sportaša. Predstava otkriva skrivene slojeve svijeta vrhunskog sporta, fokusirajući se na pritiske i očekivanja koji dovode do izolacije i depresije.
Autorski projekat Borisa Liješevića, “Naličje”, u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta, govori o svijetu organiziranog kriminala koji je ušao u svaku ćeliju društva, razara porodice i svi smo, svjesno ili nesvjesno postali zupčanici tog mehanizma. Ne postavljamo pitanja o izbavljenju, ne dajemo odgovore, jednostavno prikazujemo jednu zastrašujuću sliku modernog doba.
Predstava “Knjiga mojih života” ujedno je i lična ispovijest rediteljice Ivane Djilas, koja uz pomoć piščevih emigracijskih priča, priča svoju vlastitu. Nastala na istoimenom tekstu proslavljenog američko-bosanskog pisca Aleksandra Hemona, i predstava priča o gubitku svog svijeta, vlastitom nevidljivošću u velikom, stranom gradu, posljedičnom devalvacijom i dehumanizacijom svih svojih. Predstava je nastala u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana, saopšteno je.
(Vijesti.ba / FENA)
