Javnost uveliko nagađa kako izgleda tajna uredba Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se tiče rasta plata. Poslodavci zamjeraju manjak komunikacije, odnosno netransparentnost. Možemo li znati kako izgleda uredba i zašto je tajna?
Pa, nije tajna, ali naravno da uredba ima stepen povjerljivosti upravo zbog ove činjenice da se onda oko toga raspreda, traži način kako promijeniti, kako osigurati da se ona ne primjenjuje. Vi znate da smo mi u ovoj godini imali dvije uredbe. Prva je vrijedila šest mjeseci, druga je od 7. mjeseca, praktično ističe 31.12. Po prvoj je bilo moguće isplatiti 2.500 KM radnicima, po ovoj drugoj nešto više od 2.700. U ovoj drugoj je bila obaveza da se prijavljuje Poreskoj upravi od strane poslodavaca koji je isplatio tu pomoć. Onda smo pravili jednu analizu nakon četiri mjeseca primjene uredbe da je 230.000 radnika dobilo tu pomoć, da je to u novcu 99 miliona. To kad podijelite s radnicima, to je oko 400 maraka po radniku. Kad podijelite na četiri mjeseca, to je oko 100 maraka pomoći radniku. I kad uđete dalje u analitiku ovih 230.000 radnika koji su dobili podršku, dvije trećine su to neka javna preduzeća, namjenska industrija, agencije, oni koji su naslonjeni na razne takse i budžete, dok je otprilike jedna trećina onih zaista poslodavaca. Dakle, vidjeli smo da ta uredba ne daje rezultate, ne dolazi ono što bi trebalo da dođe do radnika, što je zamišljeno kao podrška i pomoć radniku i što su i sami poslodavci zagovarali, tražili, insistirali na tome. Zbog toga smo se odlučili da uđemo u jedan proces uredbe koja će utvrditi i minimalna primanja radnika i utvrditi neke obaveze koje budu.
Isključivo minimalna primanja ili i druga?
U toj uredbi će biti propisana minimalna plata i ono što ide kao neoporezivi dio. Doprinose plaćaju, naravno, samo na minimalnu platu. Jučer su moji saradnici, dva dopremijera, na tu temu razgovarali sa direktorom Unije poslodavaca, prolazili kroz uredbu, tražili način da nam ništa ne promakne, jer smo i mi svjesni u komunikaciji s tim ljudima da postoje neke grane koji rade lom poslove poput tekstila, odjeće i obuće, da nisu baš u prilici da mogu to sve ispoštovati.
Poslodavci najavljuju moguće otkaze.
Naravno da su oni ti koji će odlučivati o svojim poslovima, ali s druge strane, svjestan sam ja i da to nije baš ravnomjerno svima. Ali, kad pogledate da je gotovo 10 milijardi dobiti u proteklim godinama, stvarno ja mislim da je fer da jedan dio se prelije i radnicima, onima koji donose tu dobit poslodavcima. Vodimo računa, i ta grana industrije koja je i do sada imala povlaštenu stopu, će imati povlaštenu stopu, imati određene izuzetke, ali nema potrebe za bilo kakvom nervozom. Uredba bi trebala stupiti na snagu od nove godine. Prva isplata po njoj će biti u februaru mjesecu.
Kada će biti poznata javnost?
Onog trenutka kad potpuno izdefinišemo sve ove stvari koje u njoj postoje, koje se eventualno mogu evidentirati kao određeni problemi, pa ih promijeniti, moramo vratiti na Vladu onda da napravimo izmjene, jer u ovom trenutku Vlada je usvojila taj materijal koji ima. Vidjet ćemo, naravno, onda će biti dostupno, bit će objavljeno u Službenim novinama.
Hoće li odluka koja će biti sadržana u ovoj uredbi biti obavezujuća za sve?
Bit će obavezujuća minimalna primanja. U svim sektorima, pri čemu treba znati da mi i sada, kad su u pitanju državni službenici, nismo isplatili podršku, za ovu drugu polovinu godine, jer smo se opredijelili da, pošto se radi o budžetu Federacije, da taj novac damo i podržimo penzionere.
Kada će biti budžet?
Budžet bi trebao u sljedećoj sedmici da bude na Vladi. Završavamo tekst budžeta.
Vi ne vidite ništa sporno u budžetu Federacije? Ne smatrate da je iz suficita prešao u deficit, kako je u nekoliko navrata upozoravao i MMF?
Prvo, suficit nije postojao. To je klasična zamjena teza. Problem Vlade, kojeg ja prihvatam, mi smo radili, mi nismo o tome širili priču, dizali dreku, dizali galamu, pa su onda oni koji lažu malo osile pa misle da više puta ponovljena laž postaje istina. To je vrlo lako utvrditi, budžet je dostupan na web stranicama. U tom budžetu kojeg smo završili ove godine bez rebalansa, što znači da je ispravno i dobro planiran i što znači da se odgovorna politika vodila, je 364 miliona duga Autocesta, kojeg je otplatila Federacija. Mi smo bili u situaciji ili ćemo blokirati investicije time što ćemo naplatiti taj dug od Autocesta ili ćemo mi vratiti za njih dug. Mi smo to vratili. Godinu ćemo završiti sa 511 miliona više uplaćenih sredstava za penzije nego što je uplaćeno u penzioni fond. Kad na to dodate zbog ovog duga Autocesta 90 miliona DPL-a, dođete skoro do milijarde rashoda koji nisu bili planirani u budžetu, a koji su očito plaćeni, odrađeni i završeni. Najveći dug u historiji Federacije je ove godine vraćen – milijarda i 400 miliona KM, da je pritom, u skladu sa budžetom, emitovano 700 miliona obveznica. Izdavanje obveznica i trezorskih zapisa je urađeno na trogodišnjem planu i to je plan koji je uradila prethodna vlada i koji ove godine ističe. Mogli smo tačno da damo 100 miliona eura obveznica na ino tržište, mi to nismo uradili jer nam u ovom trenutku nije bilo potrebno.
Koliko će biti prostora za razvojni budžet, pored socijalnih davanja u narednoj godini?
To ustvari i jeste ogroman problem, mada mi i ovo što govorimo o Autocestama možemo tretirati kao nekakvu razvojnu komponentu. Mi smo u ovoj godini, kad su u pitanju mala i srednja preduzeća, budžet sa 7 miliona podrške za ta preduzeća digli na 27 miliona. U ovoj godini ćemo ići još dodatno, jer postoje neke varijante u kojima ćemo tražiti načina još više je da podržimo, da subvencioniramo mala i srednja preduzeća ne bi li oni došli u još veću ekspanziju, još veći rad. Kad su u pitanju naši partneri, svjesni smo krize koja zahvata Njemačku, praktično recesiju u kojoj se oni nalaze. Dakle, Austrija, Italija, Mađarska, sve zemlje su u nekoj stagnaciji, a to su naši ključni partneri. Prirodno, zbog toga malo naša proizvodnja stagnira, taj izvoz, ali je isto tako činjenica da, zahvaljujući nekim politikama i podrškama, je i naša privreda pokazala zaista izuzetan stepen žilavosti i opstanka i siguran sam da će u ovoj sljedećoj godini još dodatno ići naprijed. Dakle, mi ćemo tražiti sve mogućnosti u budžetu za razvojne komponente, pri čemu trebamo biti svjesni – budžet Federacije Bosne i Hercegovine, 1.400.000.000 smo otplaćivali duga, 1.300.000.000 je prihoda od PDV-a. Dakle, bukvalno je zaista prenapregnut i imate ogroman dio budžeta koji je determinisan zakonima. Vi morate osigurati novac za penzije, morate osigurati novac za invalidnine…
Šta je sa zakonom o fiskalizaciji? Postojeći sistem je baziran na onom zakonu iz 2009. godine i već je postao prilično tijesan.
I ne samo to. Dakle, činjenica je da on ne daje rezultate koje bi trebalo da imamo. I vrlo je važno da pratimo sad ono što se dešava u regionu. Nedavno je Federalni parlament, Predstavnički dom, usvojio Nacrt zakona o fiskalizaciji i mislim to je možda u ovom trenutku najdržavotvorniji zakon koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri koji Vlada priprema i šalje. Bez uvođenja reda na financijsko tržište u Federaciji BiH, na plaćanje obaveza državi, jako teško Federacija može iznijeti taj dio. U narednom periodu predstoji nam utvrđivanje prijedloga. Kad zakon stupi na snagu, neće se odmah, naravno, primjenjivati zato što nam predstoji jedan period nabavke softvera. To nije reforma. Zakon o fiskalizaciji nije reforma. Ali je osnova, prvi korak, i bez toga nema fiskalne reforme koja podrazumijeva smanjivanje doprinosa, određivanje minimalne plate.
Jablanica, dva i po mjeseca nakon tragedije, nakon katastrofalnih poplava, na mjestu stradanja i dalje natpis – sramota države Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije.
Interesantno je to za Donju Jablanicu. Klizište u Sarajevu je problem kantonalne i lokalne vlasti, a u Jablanici je problem Federacije. Smatram da je Federalna vlada posljednja koju bi trebali da optužuju jer je prva, u prvom trenutku, u prvom satu, bila angažovana, i na raspolaganju, i svi resursi civilne zaštite, i svi resursi s kojima je raspolagala Federalna vlada, i ono što je Federalna vlada nakon proglašenja odluke o vanrednom stanju uradila i angažirala. Što se tiče Federalne vlade, ona sutra može raspisati i ima potrebna sredstva. Iako, da budemo jasni, nikad nije dobro vrijeme za ove nesreće. Ali, kad je u pitanju budžet, ovo je najgore vrijeme. Kraj godine je budžet potrošen i vi nemate sredstva. Međutim, mi smo i u tome uspjeli, da pokrijemo. Možemo sutra, dakle, ući u proces raspisivanja tendera, javnog poziva, pripremu i možemo sutra, ako je sve gotovo, početi sa izgradnjom objekata. Ali gdje? I kako? Dakle, mora neko koji je dolje s tim ljudima na kraju razriješiti. Ne može Federalna vlada doći i reći mi ćemo ovdje ljudima praviti kuće. To je zemljište lokalnih sredina, lokalne zajednice.
Nastavlja se saga o imenovanju direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Šta se čeka?
Čeka se konačna odluka. To je baš saga gdje su očito sad i kandidati svi ušli u neku utakmicu gdje svako ima svoj advokatski tim. To možemo uvezati malo i s ovom pričom obnove, u posljednje vrijeme sve češće smo izloženi nekakvim situacijama gdje ljudi prijete krivičnim prijavama, tužbama, i onda dođete u poziciju da ljudi koji trebaju da donose odluke, da rade, izbjegavaju da preduzmu neku inicijativu, izbjegavaju odgovornost da donesu odluku. Mislim da je vrijeme da se to presječe i odluči. Nažalost, i ovo je neki period kad federalni ministar je odsutan zbog bolesti i operacije koju je imao. Možda i zbog toga malo nemamo jasne i izdefinisane stvari, pa čak nije sporno da izaberemo nadzorni odbor i upravni odbor. Mogli smo to završiti konkursima dok je ministar na liječenju.
Južna interkonekcija, sporno pitanje, dogovora još uvijek nema. Kako Vi vidite sudbinu ovog zakona u Domu naroda?
Nekako smo mi zaista posebno sposobni da pitanja koja uopšte ne bi trebala da nose takvu političku konotaciju, pretvorimo u vrhunska politička pitanja. Sad gledam i pratim. Pitanje Južne interkonekcije je pitanje u predsjedničkoj kampanji u Hrvatskoj. O tome se izjašnjavaju kandidati za predsjednika. Ukoliko će biti Južne interkonekcije, nje nema bez postizanja međudržavnog sporazuma između BiH i Republike Hrvatske. Otvorilo se sad pitanje ko će biti taj ko će implementirati projekat Južne interkonekcije. Naša je pozicija vrlo jasna da može biti samo jedan operator koji će se baviti transportom gasa. Naravno da može biti više operatora koji će raditi distribuciju kao što imate Sarajevo gas, kao što će vjerovatno sad biti neki Travnik gas, kao što imate Brčko gas. Ali, transport gasa može raditi samo BH Gas. Ovo će na kraju morati da se razriješi.
Dinamika evidentna, ali Evropska unija, ipak, upozorila na to da je to malo u stagnaciji u ovom trenutku i pozvala vlasti u BiH da nekako ubrzaju taj proces.
Očito je da ono što smo se mi opredijelili za politiku razgovora i dogovora, kompromisa, je dala određene rezultate, daje rezultate, pomjerili smo se s mrtve tačke.
