Proslavljeni bh. fudbaler Miralem Pjanić nedavno je pojačao ekipu CSKA iz Moskve, čime je ozvaničio svoj povratak u evropski fudbal nakon dvije godine igranja u UAE za ekipu Sharjaha.
Pjanić je dao prvi intervju za Sport-Express.ru, za koji je podijelio prve utiske o životu u Moskvi, govorio o svojoj ranijoj izjavi i odbijanju da sa BiH gostuje Rusiji zbog rata, ali i izrazio nadu da će FIFA što prije vratiti Rusiju na međunarodne turnire.
Bh. fudbaler je na početku istakao kako u CSKA nije stigao zbog novca.
“Imao sam ponude iz drugih zemalja, ali nijedna me nije zaista zainteresovala. Htio sam igrati na ozbiljnom nivou – osjećam da još mnogo mogu dati. Kada me CSKA kontaktirao, odmah sam pomislio da je to dobar izbor. Odlično sam poznavao klub – igrao sam protiv njih u Ligi prvaka. Veliki klub s historijom, prilično poznat i u Evropi”, započeo je Pjanić, te nastavio:
“Čim su počeli prvi kontakti, odmah sam rekao: Hajde da to riješimo brzo – želim igrati. Pregovori nisu dugo trajali. Imali smo sjajan razgovor s Markom Nikolićem i rukovodstvom kluba. Želja da me vide u CSKA nije dolazila od samo jedne osobe – svi su veoma željeli moj dolazak. To me dodatno motivisalo”.
“Za mene to nije priča o novcu. Ponavljam, samo sam htio igrati na visokom nivou. Iskreno, prijatno sam iznenađen koliko je naš tim dobar. U CSKA-u ima mnogo mladih igrača, ali i kvalitetnih fudbalera s velikim potencijalom. Naravno, mladima treba iskustvo, ali svi imaju dobru mentalitet. Naporno rade, a mnogi su veoma talentovani. Dakle, za sada je sve u redu. Sretan sam”.
Da li si mogao zamisliti prije dvije godine, kada si dao onaj intervju o odbijanju da igraš protiv Rusije, da ćeš završiti u CSKA-u?
“Zbog situacije koja je tada vladala, ne. Ali, treba nešto razjasniti: u tom intervjuu sam govorio samo o ličnoj sigurnosti. Tada su tek počeli događaji u Ukrajini, i nismo znali šta se dešava u zemlji. Sada sam u Rusiji i, iako ništa nije završeno, vidim da je ovdje sigurno. Nažalost, nešto se dešava, ali ja dolazim iz zemlje gdje se dešavalo slično… I vidio sam koliko je ljudi patilo”, odgovorio je Pjanić, pa nastavio:
“Moj komentar se odnosio isključivo na to da nismo znali koliko je sigurno igrati utakmicu u Rusiji. To je bila pozicija cijele reprezentacije u tom trenutku. Sada sam ovdje, i nemam zbog čega da se stidim ili brinem. Sve moje riječi su bile u vezi sa sigurnošću. Ništa više. Dobro poznajem zemlju, poštujem Ruse, kao i svakog drugog čovjeka druge nacionalnosti. Nikada nisam imao problema u tom smislu ni s jednim timom, ni s jednim igračem. Bilo mi je čudno da su mi u posljednje vrijeme postavljali takva pitanja. Te riječi nisu bile izrečene protiv zemlje”.
Da li si zažalio zbog dolaska u CSKA?
“Opet, ne znam na koje tačno riječi mislite. Zato ne razumijem zbog čega bih žalio. Nisam rekao ništa loše – ni o Rusiji, ni o Brazilu, ni o Francuskoj, ni o bilo kojoj drugoj zemlji. Toga jednostavno nije bilo. O čemu da žalim ako sam brinuo za svoju sigurnost? Ali znate, nadam se da će FIFA već sutra vratiti Rusiju na međunarodna takmičenja. Jer vidim šta se dešava u svijetu. Neke zemlje su u sličnoj situaciji, ali odnos prema njima je potpuno drugačiji. To ne bi trebalo biti tako. Naravno, nadam se da će sve ovo što prije završiti. Ne želim da iko u svijetu pati. To je moja želja, i nadam se da će se uskoro ostvariti”.
Mnogi su oštro reagovali na poruku da BiH ne treba igrati protiv Rusije, Roman Babaev je čak rekao da si spreman da se izviniš.
“Ako je neko pogrešno shvatio te riječi, izvinjavam se. Nisam osoba koja kaže jedno, a onda sve negira. Odgovaram za ono što sam rekao. U tom trenutku nisam znao kakva je situacija u Rusiji. U suštini, mi smo trebali biti prva evropska reprezentacija koja će igrati protiv Rusije. Džeko i ostale zvijezde reprezentacije BiH su bili uplašeni. To je bio naš stav. Ne znam šta su stručnjaci ili komentatori čuli od mene. Ali nikada nisam rekao ništa loše o Rusiji. Zašto bih uopšte rekao nešto loše o Rusiji? Kakav bi to imalo smisao? Nisam političar. Nisam znao šta se zapravo događa, kakva je bila predistorija. Te riječi su bile samo o tome da smo bili uplašeni i da nismo znali šta se događa. Opet, ako je neko pogrešno shvatio moje riječi ili ih je neko protumačio kao uvredu, naravno, izvinjavam se. Ali dotakao sam se samo teme sigurnosti i nedostatka informacija o trenutnoj situaciji”.
Ako se u skorije vrijeme Rusija i BiH ponovo dogovore o prijateljskoj utakmici i Bosanci te pitaju za mišljenje, igrati ili ne, šta bi odgovorio?
“Mislim da bi odigravanje takve utakmice bilo u redu. Svi vide da neke druge zemlje rade pogrešne stvari. Ali njihovi klubovi i reprezentacije i dalje igraju na međunarodnoj sceni. To me ljuti jer nije pošteno. Ako se za dva-tri mjeseca organizuje utakmica između Bosne i Rusije, naravno da ću biti za. Vidim pravu sliku onoga što se ovdje događa”, odgovorio je Pjanić.
Kako ti se čine cijene u Moskvi? Je li skupo?
“Skupo je u Dubaiju, a ne u Moskvi. Cijene ovdje nisu tako visoke. Možda je skupo za određeni standard života. Ali treba uzeti u obzir da u Moskvi imaš praktično sve: glavni grad živi 24/7”.
Trošiš li puno? Luksuzne kuće, odjeća, sportski automobili — je li to tvoj stil?
“Vidite, započeo sam profesionalnu karijeru sa 17 godina — i od tada sam počeo ulagati. Volim se baviti nekretninama. Kupujem kuće, apartmane i tako dalje. Imam imovinu širom svijeta. To je zaista važno jer je profesionalna karijera veoma kratka. Naravno, svi žele živjeti luksuzno: kupiti lijep automobil ili nešto slično. Ali mogu reći, posebno mladim igračima, da karijera fudbalera brzo završava. Zato treba razmišljati na šta trošiš novac. Nama, fudbalerima, je sreća što možemo puno zarađivati. Ali ako ne vodiš računa o ušteđevini, nakon završetka karijere možeš ostati bez ičega. Ima mnogo takvih primjera. Zato sam rano počeo ulagati. Može se reći da mi je to hobi. Time se mogu baviti i nakon završetka karijere.
Koliko nekretnina imaš ukupno?
“Oko 40-50 apartmana i 10 kuća. Opet kažem, bavio sam se time tokom cijele profesionalne karijere. Tako da sam sretan što nakon karijere mogu brinuti o svojim roditeljima, braći, sestrama i ljudima iz mog okruženja. Volim investirati kako bih ostvario dobit i pomogao porodici. Ali sve to je postalo moguće samo zahvaljujući mojim roditeljima. Oni su me odgojili i pomogli na početku. Imao sam sreće s njima”.
Kako ti se čini nivo ruske lige?
“Intenzitet je ovdje visok, ima mnogo duela. Ima kvalitetnih fudbalera koji mogu praviti razliku. Što se tiče CSKA, izdvojio bih nekoliko aspekata: kvalitet igrača, mnogo trčanja i taktičku pripremu. Moramo vjerovati da ćemo imati sjajnu sezonu. Bilo bi tužno ostati bez borbe za trofej. Mislim da imamo potencijal da osvojimo barem jedno takmičenje”.
Bio si bez ekipe četiri mjeseca. Kako se osjećaš fizički?
“Trebalo mi je samo nekoliko treninga s ekipom da se uklopim u rad. Tokom 40 dana, sve do potpisivanja ugovora s CSKA, naporno sam trenirao, doslovno svaki dan. Tako da se fizički osjećam dobro”.
Tvoja prezentacija s konjem postala je svjetski hit. Kako si reagovao kada si čuo za tu ideju?
“Naravno, bio sam malo iznenađen. Ali rekli su mi da je konj simbol kluba. Bilo je originalno i zabavno. Usput, dok je snimanje trajalo, moj agent je također bio na stadionu i razgovarao s Džekom putem videopoziva. Kada sam se popeo na konja, uključio je kameru na telefonu i pokazao me Edinu, ha-ha!”
De Rossi te je u komentarima nazvao “malim princom”. Odakle taj nadimak?
“Taj nadimak je izmislio Totti. Zvao me tako dok sam igrao u Italiji. Francesco je i dalje moj dobar prijatelj. Redovno se čujemo”.
Zašto baš “mali princ”?
“Zato što je Totti veliki princ!”
U svom prvom komentaru nakon transfera u CSKA, rekao si: “Došao sam iz zemlje u kojoj je jednom bio rat i znam kako je to.” Je li ti djetinjstvo bilo teško?
“Preselio sam se u Luksemburg godinu dana prije početka rata u Bosni, koji je počeo 1992. godine. Tako da je moje djetinjstvo prošlo u Luksemburgu. Ali u 6-7 godina smo se vratili s porodicom. Još uvijek se sjećam tenkova koji su se kretali ulicama iz sigurnosnih razloga. Bilo je vrlo teško Bosni da prebrodi sve tadašnje poteškoće, stabilizira ekonomiju i poboljša život ljudi. Sada tamo ima tri-četiri grada približno iste razine, a na drugim mjestima sve još uvijek izgleda tužno… Ali ja volim svoju zemlju. Imao sam priliku igrati za reprezentaciju Francuske ili Luksemburga, ali kako sam vrlo vezan za Bosnu, bilo mi je teško donijeti drugačiji izbor”.
Znaš sedam jezika. Jesi li već počeo učiti ruski?
“Iskreno, želim ga naučiti. I mislim da će biti lako. U bosanskom jeziku postoje slične riječi. Ako se redovno praktikuje, sve će uspjeti. Na primjer, na treninzima razumijem o čemu govore Rusi”.
— Imaš 34 godine. Koliko još planiraš igrati?
“Nemam konkretan odgovor. Trenutno želim uživati u karijeri. Sve dok bude strasti i adrenalina, nastaviću igrati. Ali pod uvjetom da nema povreda. Ako počnem češće liječiti povrede nego igrati, završit ću. Inače, kakav je smisao?”.
(Vijesti.ba)
