Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost za cjelokupno životno djelo. Ivo Andrić je cjelokupni iznos Nobelove nagrade iz dva dijela poklonio Republičkom fondu za unapređenje bibliotekarstva Bosne i Hercegovine.
Njegovo veliko književno djelo vezano je gotovo u cijelosti za zemlju u kojoj je rođen – „Na Drini ćuprija“, „Travnička hronika“, „Gospođica“, „Prokleta avlija“ nedovršeni roman „Omer-paša Latas“…
Na Radio-televiziji Srbije 5. oktobra je počelo emitiranje serije „Nobelovac“ o Ivi Andriću, a kod nas po običaju – ništa. To je još samo jedan od primjera koliko naša zemlja ne cijeni, niti je briga za istinske velikane. Sve je pojeftinilo i sve je banalizirano, znanje se rijetko kada manje cijenilo, pa onda nije ni čudo što datumi vezani za bh. nobelovca prolaze gluho.
Što se serija i filmova tiče, prošla su vremena kada su se kod nas snimale serije o velikanima poput one o Aleksi Šantiću.
Sad je samo jeftino, što jeftinije, i banalno, što banalnije. Jer, ko bi se sad zamarao. Još, ako se u sve ukomponuje malo vulgarnosti – odlično.
U prvom redu, o serijama i filmovima o bh. velikanima i historijskim ličnostima trebalo bi se voditi računa na javnim servisima. A, kada se pogleda njihov program svima je jasno šta to oni danas preferiraju.
(Vijesti.ba)
