Pomalo zaboravljen zanat u eri savremenih, digitalnih i smart satova jeste upravo zanat sajdžije.
Nekada su popravljali komplikovane mehanizme na mehaničkim satovima, a danas kod onih na baterije uglavnom mijenjaju baterije i održavaju kaiševe. Ipak, ima majstora koji i danas znaju popraviti sat, pa i one najkompleksnije kvarove.
Jedan od iskusnih majstora zanata nalazi se u Lukavcu. Porodica Spahić već sedam decenija uspješno se bavi ovim zanatom. Muhamed Spahić, treća je generacija zanatlija u porodici.
„Moj djed je pedesetih godina krenuo sa ovim zanatom. Doselio se u Lukavac iz Gračanice, imao je zanatsku radnju u Koksari dole. Moj otac je došao kod njega kao šegrt sa 16-17 godina, obavljao je zanat kod svog oca. Nakon djedove smrti, otac je preuzeo posao. Radnju je imao u prizemlju kuće, a ja sam uvijek imao doticaj sa tim poslom.“, kaže Muhamed.
Zbog toga što mu je otac danonoćno bio u radnji, Muhamed se susretao sa satovima još u ranom djetinjstvu, a ozbiljnije se počeo baviti poslom još kao osnovac.
„To su bili oni vekeri satovi. To je bilo nekih 70. godina. Nakon vekera sam počeo raditi ručne mehaničke satove. Ključ je biti smiren, opušten, a rutina se podrazumijeva. Nakon srednje škole upisao sam i završio Mašinski fakultet“ – ističe Spahić.
Naš sagovornik smatra da su ovo najčešće porodični zanati, te na taj način lakše opstaju.
„Ja smatram da se od ovog posla može fino živjeti. Ukoliko imate svoju radnju, mušterije, znanje, posao ide tada lijepo. Ja se nadam da će nakon mene zanat nastaviti moja djeca, da neće izumrijeti ovo što radimo decenijama.“, priča nam ovaj sajdžija.
Činjenicu da se zanati gase u cijeloj BiH, Spahić pripisuje nezainteresovanošću učenika da izučavaju zanate, jer je istina da od ovog posla nema brze zarade.
„Ja sam u jednoj školi predavao predmet zlatarima, to krene lijepo, pa onda stane, možda mladi žele brzo da se obogate, to ovdje ne može. Od zanata se može lijepo živjeti i zaraditi, možda bolje nego u nekim firmama, ali obogatiti se ne može na brzinu. Mislim da je neophodno da se vodi više računa o starim zanatima, prije svega mislim da sistem obrazovanja. Danas u FBiH nema niti jedne škole da obrazuje zanatlije sajdžije. Sve je do nas koliko prezentujemo zanat na pravi način“ – zaključuje lukavački sajdžija Muhamed Spahić.
(Vijesti.ba)
