– Parada je bila vrlo pažljivo koreografirana i može se tumačiti kao strateški signal. S prostora evropskih zemalja prisutni su bili samo slovački premijer Robert Fico i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Kada govorimo o zapadu, ideološki se ne radi o liderima koji se tradicionalno vežu za zapadni blok, niti u slučaju Vučića niti Fica. Riječ je o vrlo marginalnim figurama, što daje dodatni kontekst značenju same parade – rekao je Turčalo.
Ipak, ističe, prisustvo jedne članice Evropske unije i jedne zemlje-kandidata za članstvo jasno pokazuje da postoje unutrašnji “klanovi” i razdijeljeni interesi unutar zone utjecaja Zapada.
– Čak i ako neke zemlje, poput Mađarske i Viktora Orbana, nisu pristale učestvovati u ovoj inicijativi, sama činjenica prisustva Slovačke i Srbije pokazuje da postoji određena dinamika u kojoj se balansiraju interesi i geopolitika – dodao je.
Analizirajući paradu u kontekstu prethodnih sastanaka šangajskih organizacija, dekan FPN-a naglašava da sve zajedno predstavlja pokušaj balansiranja moći.
– Sjedinjene Američke Države se i dalje percipiraju kao dominantna sila. Međutim, kroz jednu grupu zemalja koje su interesno povezane, iako među njima ne postoji visoko povjerenje, ukazuje se prilika za balansiranje moći. Trenutna administracija SAD-a, kroz carine i unilateralne politike, pokazuje ograničen interes za dugoročna savezništva, što zemljama poput Kine, Rusije, Sjeverne Koreje i Indije daje povod da pošalju jasnu poruku i iskoriste trenutni geopolitički okvir – kaže Turčalo.
On ističe da ove zemlje, prema svojoj procjeni, smatraju da je povoljan trenutak za jačanje vlastitog utjecaja i za moguću tranziciju moći kroz energetske sporazume, stvaranje geopolitičkih poluga i promjenu globalnih energetskih arhitektura.
– Sve te inicijative imaju za cilj jačanje pozicije u međunarodnim odnosima, balansiranje dominantne moći SAD-a i stavljanje naglaska na vlastite strateške interese – dodaje.
Dekan napominje da Rusija i Kina primjenjuju vrlo različite strategije kada je riječ o utjecaju u regiji.
– Ruska Federacija je itekako prisutna u regiji i djeluje preko političkih aktera i entiteta, poput rukovodstva u Republici Srpskoj i u Srbiji. Oni, praktično na volonterskoj osnovi, stavljaju svoje resurse i utjecaj na raspolaganje Rusiji, što omogućava da se osporava suverenitet i stabilizacija regije – objašnjava.
S druge strane, Kina primjenjuje dugoročnu strategiju, kroz ekonomske projekte, infrastrukturu i tzv. korozivni kapital.
– Kineski utjecaj je drukčiji od ruskog. On je suptilniji i polako se širi, tako da kada se postane svjestan njegovih efekata, često je već kasno za reagiranje. I Rusija i Kina nastoje iskoristiti rascjep unutar transatlantskog partnerstva koji se pojavljuje i širi, kako bi povećale svoj utjecaj u regiji – dodaje.
Prema njegovim riječima, upravo ova dinamika stvara kompleksnu situaciju u kojoj zemlje zapadnog Balkana i šire Evrope moraju balansirati između interesa velikih sila, a istovremeno očuvati stabilnost i svoju autonomiju.
(Vijesti.ba/Fena)
