Organizatori komemoracije su podsjetili na razmjere i karakter zločina počinjenih u Prijedoru i dolini Sane. Među govornicima je bio i Rezak Hukanović, preživjela žrtva logora u Prijedoru, koji je svoja svjedočanstva zapisao u knjizi Deseta vrata pakla, na koju se i osvrnuo u svome obraćanju. U Haagu je svjedočio tri puta, a ovom prilikom podsjetio i na mnoge zločince koji danas žive u Prijedoru uživajući “status slobodnog građanina.“
– Do kraja života ću nositi ožiljke na tijelu nastale u logorima Omarska i Manjača – istakao je, pored ostalog, Hukanović.
Također, podijelio je dio svjedočanstva iz logora te ličnog iskustva. I sam je proveo u komi nekoliko dana uslijed mučenja. Naglašava da je pisao isključivo o onome što je gledao te da je ponosan što niko nikada nije negirao nijedan podatak iz njegove knjige.
– Gledao sam kada je na rukama oca umirao sin, a na rukama sina otac, ali sam bio ponosan jer te ljude nikada nisam vidio da plaču i mole – dodao je Hukanović.
Kazao je da je i njegov otac bio u njemačkom logoru tokom Drugog svjetskog rata, baš kao i on te njegov sin – tri generacije njegove porodice, kako je naglasio. Stoga, izražava nadu da njegov unuk ne doživi istu sudbinu. Pri tome je naglasio da je moralna i patriotska dužnost borba za istinu o tome da je počinjen genocid nad bošnjačkim narodom.Priređena je i izložba fotografija o logorima Omarska i Keraterm, koju je predstavio dr. Mujo Begić, Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
Podsjetio je da je riječ o logorima u kojima je ubijeno više od 800 Bošnjaka i Hrvata – i muškarci, i žene, i djeca. Izložbu čine fotografije odjeće i obuće, čime su, kako dr. Begić ističe, „željeli prikazati ljudsku stranu žrtava.“
– Mi smo iz ovih fotografija mogli zaključiti i vrijeme kada su ljudi odvedeni u logor. Oni s toplijom odjećom su odvođeni ranije, a oni s laganijom kasnije – kazao je Begić istakavši jedan od detalja izložbe.
Smatra značajnim da se ovakva izložba uvrsti u fundus budućeg Memorijalnog centra u amičanima.
– Mi u Prijedoru ne želimo da govorimo o brojkama i statistikama, već o ljudima, njihovim nadanjima, snovima i porodicama – poručio je, između ostalog, dr. Begić.
Obraćanje je imala i mlada Prijedorčanska mr. Mersiha Jaskić, koja naučno istražuje zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjene u Prijedoru i dolini Sane, pri čemu je posebnu pažnju posvetila zločinima seksualnog zlostavljanja.
Prije svega, o memorijalizaciji zločina je govorila kao o obavezi.
– Izvinjavam se što kolektivno nismo bolji, odgovorniji i dosljedniji – kazala je mr. Jaskić te dodala da se sjećanje na žrtve u Prijedoru i dolini Sane svelo na nekoliko datuma. Pri tome je podsjetila na Dan žalosti, koji nije ni ove godine nije proglašen na državnom i federalnom nivou, već samo na području Unsko-sanskog kantona. Osim toga, ukazala je i na pojavu da odgovornost prem žrtvama, preživjelima i prošlosti nestaje izvan političkih kampanja ili godišnjica.
mr. Mersiha Jaskić, koja naučno istražuje zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjene u Prijedoru i dolini Sane
– Individualno moramo prestati šutjeti. Moramo odgajati generacije koje ne samo da znaju šta se desilo, nego da znaju zašto se to ne smije više nikada desiti. Kolektivno moramo stvarati kulturu sjećanja koja ne štedi nikoga od nas – politiku, obrazovni sistem, međunarodnu zajednicu. I ne smijemo nikada zaboraviti da su Kozarčani i Prijedorčani, posebno oni koji su se vratili i koji su tu svakodnevno, iznijeli većinu ove odgovornosti i tereta na svojim plećima – kazala je, između ostalog, Jaskić.
Poručila je da spomenuta odgovornost mora postati, između ostalog, institucionalna i sistematska.
Zaključno obraćanje na komemoraciji je imao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović.
– Ovdje smo da odamo počast i da se poklonimo sjenama više od 3.176 nevino ubijenih civila, među kojima je stotinu i dvoje ubijene djece. Zločini protiv čovječnosti i drugi ratni zločini počinjeni u ovom dijelu Bosne i Hercegovine spadaju među najteže ratne zločine u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ratni zločini počinjeni su u okviru velikodržavnog projekta agresije na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu državu, Republiku Bosnu i Hercegovinu – istakao je Bećirović.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović
Podsjetio je na obaveze pamćenje, govora, pisanja i aktivnosti koj će dovesti do sankcionisanja svi ratnih zločinaca.
– Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju dokazao je da su nad civilima Prijedora i okoline počinjeni teški ratni zločini, okarakterisani kao zločini protiv čovječnosti. Haški tribunal je u presudi protiv Radovana Karadžića jasno utvrdio da je Prijedor bio jedno od središta etničkog čišćenja u BiH. Cijelom svijetu, na 33. godišnjicu zločina protiv čovječnosti u Prijedoru, želimo poručiti: Nikada nećemo odustati od traganja za našim nestalima, niti prestati da procesuiramo ratne zločine. U Prijedoru i okolini, nesrpsko stanovništvo bilo je prisiljeno da nosi bijele trake. To stanovništvo su obilježili kao u najmračnijim danima evropske historije. To se ne smije zaboraviti. Zločinačka ideologija, u čijem središtu su krv, tlo i ideja o nebeskom narodu, uvijek je donosila neviđene patnje i stradanja. Tamo gdje je zavladala ideologija o velikoj Srbiji, tu je zavladala i smrt. Zlo se ne smije zaboravljati i potcjenjivati – riječi su Bećirovića.
Ukazao je na dužnost da se bude glas ubijenih, odnosno na dužnost borbe za njihovo dostojanstvo.
– Mi imamo snage da govorimo bez mržnje, svjesni da je mržnja najočigledniji znak nemoći. Dobronamjerni ljudi moraju se boriti protiv mržnje, predrasuda i stigmatiziranja drugih ljudi samo zato što su različite vjerske, etničke ili neke druge pripadnosti – kazao je.
U nastavku je podsjetio na angažman da se arhivska građa sudova u Haagu, kao “jedna od najznačajnjih knjiga našeg kolektivnog pamćenja” pohrani u Sarajevu.
– Nama trebaju dugoročne strategije, politike i akcije koje imaju dugoročnu vrijednost za državu BiH. Svi mi moramo biti čuvari istine. Borba za istinu ne traje jedan dan u godini. Ona je kontinuirana i vodi se u raznim oblastima, donošenju i provođenju zakona, u obrazovanju, u institucijama, u svakom memorijalu, svakom udžbeniku, svakoj učionici. Zagovaranjem istine dajemo najbolji doprinos budućnosti Bosne i Hercegovine. Ne zaboravimo, ubijanje istine je ubijanje i prošlosti i budućnosti. Mi smo protiv mržnje, mi zagovaramo mir i toleranciju. Mi smo protiv zaborava, mi afirmišemo pamćenje. Mi pamtimo, jer ako prestanemo pamtiti, zlo nam se može opet dogoditi. Naše pamćenje nije stvar običnog izbora, ono je sudbinski važno za nas – kazao je Bećirović.
Umjetnički dio programa su izveli Benjamin Ribić i Ilha Elkasović. Komemoraciju je vodio Nazif Horozović.
Nakon vjerskog programa i podne-namaza slijedi kolektivna dženaza za sedam žrtava koje će ove godine biti ukopane.
(Vijesti.ba)
