Pakt, koji je Evropska komisija predstavila u septembru 2020., novi je pokušaj reforme evropskih pravila, nakon neuspjeha prijedloga iz 2016. na valu izbjegličke krize.
Cilj je da reforma bude usvojena prije evropskih izbora u junu 2024. godine.
Pitanje migracija goruća je tema u mnogim evropskim zemaljama, u svjetlu jačanja krajnje desnih i populističkih stranaka.
Pedesetak nevladinih organizacija, među kojima Amnesty International, Oxfam, Caritas i Save the Children, napisali su otvoreno pismo pregovaračima kako bi ih upozorili na rizik da pakt o migracijama ne bude “loše osmišljen, skup i okrutan sistem”.
Reforma o kojoj se raspravlja u Bruxellesu sačuvala je pravilo koje je sada na snazi, a po kojem je prva zemlja ulaska tražitelja azila u EU odgovorna za njegov slučaj, uz neke prilagodbe. No, kako bi se pomoglo mediteranskim zemljama, u koje stiže velik broj migranata, organizovan je sistem obavezne solidarnosti u slučaju migracijskog pritiska.
Druge države članice moraju pomoći preuzimanjem tražitelja azila ili financijskom odnosno materijalnom pomoći.
Jedno od pitanja o kojima se raspravlja je relokalizacija nakon spašavanja migranata na moru, što je posebno važno za Italiju, i na čemu Parlament insistira, ali nailazi na suzdržanost drugih država članica.
Reforma predviđa također “filtriranje” migranata po dolasku i ubrzanu proceduru za one koji imaju statistički slabije izglede dobiti azil, kako bi ih se brže vratilo u njihovu zemlju porijekla ili tranzita.
Ta procedura primjenjivat će se za državljane zemalja za koje je stopa priznanja statusa izbjeglice, prosječno u EU-u, manja od 20 posto.
Takav “probir po nacionalnosti protivan je Ženevskoj konvenciji, koja predviđa pojedinačno razmatranje” slučajeva, kritikovao je eurozastupnik Zelenih Damien Carême, koji smatra da će pakt “otvoriti to sporno pitanje stotinama puta”.
Vijeće EU-a (države članice) insistiralo je da čak i porodice sa djecom mlađom od 12 godina budu obuhvaćene takvom procedurom, što bi vjerovatno podrazumijevalo pritvaranje u centrima u blizini granica ili aerodroma.
Evropski parlament traži “jako snažne garancije za te porodice, traži odgovarajuća mjesta za prihvat” i očekuje da Vijeće pristane na kompromise u pogledu pristupa migranata pravnoj pomoći, rekla je francuska eurozastupnica Fabienne Keller (Renew Europe).
Pregovara se i o uredbi o kriznim situacijama i situacijama više sile, koja ima za cilj organizaciju odgovora u slučaju masovnog priljeva migranata u neku državu članicu EU-a, kao u vrijeme izbjegličke krize 2015.-2016.
I tu se predviđa obvezna solidarnost između država članica te uvođenje izuzeća sa slabijom zaštitom za tražitelje azila od uobičajenih procedura, sa mogućim produženjem pritvora na vanjskim granicama Unije.
Pregovara se o mogućoj dužini te procedure, koju Parlament želi smanjiti u odnosu prema onome što želi Vijeće.
Po mišljenju Stephanie Pope, stručnjakinje za migracije pri Oxfamu, ta “krizna” uredba “ograničava pravo na azil i dodatno potkopava zajednička pravila na području migracija”.
EU je suočena sa rastom broja ilegalnih migranata i zahtjeva za azilom.
(Vijesti.ba)
