Novinari Washington Posta razgovarali su s izraelskim, arapskim i američkim sigurnosnim zvaničnici, političarima i diplomatima, kao i sa libanonskim funkcionerima i osobama bliskim Hezbolahu, koji su im u detalje objasnili višegodišnji plan, koji je nastao u sjedištu Mossada u Tel Avivu.
Izvještaj Washington Posta otkriva kako je napad ne samo razorio vrh grupe, već i ohrabrio Izrael da ubije glavnog vođu Hezbolaha, Hasana Nasrallaha, povećavajući rizik od rata na Bliskom istoku.
Ideja za operaciju s pejdžerima nastala je 2022., prema zvaničnicima upoznatima s diverzijom.
Više od godinu dana prije nego što je Hamas napao Izrael 7. oktobra, izraelski su zvaničnici sa sve većom tjeskobom promatrali kako Hezbolah širi svoj arsenal, opremajući se s oružjem koje je sposobno dosegnuti svaki grad u Izraelu.
Bilo je to vrijeme kad su lideri Hezbolaha bili vrlo oprezni zbog izraelskog nadzora i hakiranja, strahujući da bi se čak i obični mobiteli mogli pretvoriti u uređaje za prisluškivanje i praćenje. Znali su da Mossad ima dugu historiju izvođenja sofisticiranih napada na stranom tlu, uključujući umetanje eksploziva u telefone članova Hamasa i Hezbolaha.
Upravo je iz te paranoje od izraelskog napada u Mossadu rođena ideja o stvaranju svojevrsnog komunikacijskog trojanskog konja, piše WP.
Hezbolah je tražio elektroničke komunikacijske mreže otporne na hakiranje, a Mossad je smislio dvije varke koje su dovele do toga da militantna skupina kupi uređaje za koje je vjerovala da su sigurni i “neprobojni” od izraelskog udara, iako su u sebi sadržavale eksploziv, koji se mogao u svakom trenutku aktivirati.
Prvi dio plana uključivao je voki-tokije, koje je Mossad još 2015. počeo ubacivati u redove militantne skupine u Libanonu. Voki-tokiji su u sebi imali skrivene eksplozive i sustav koji je Izraelu omogućavao potpuni pristup komunikacijama Hezbolaha. Devet je godina izraelska obavještajna služba prisluškivala šiitske teroriste i čekala pravi trenutak za detonaciju. No, onda je shvatila da možda postoji još bolji proizvod na tržištu.
Dojavljivač AR924 bio je malo glomazan, ali robustan, napravljen da preživi uvjete na bojnom polju. Imao je vodootporni dizajn i veliku bateriju koja je mogla raditi mjesecima bez punjenja.
Najbolje od svega, izraelske obavještajne službe nisu ga mogle pratiti. Vođe Hezbolaha bili su toliko impresionirani da su odmah kupili 5000 komada i počeli ih dijeliti svojim borcima i pomoćnom osoblju.
Hezbolah tada nije znao da je tada zapravo neizravno platio Izraelcima da u pejdžere postavi sićušne bombe, koje su ubile ili ranile mnoge njegove operativce.
Naime, budući da su lideri Hezbolaha bili spremni na moguće sabotaže, dojavljivači nisu mogli potjecati iz Izraela, Sjedinjenih Država ili bilo kojeg drugog izraelskog saveznika.
Militantna grupa je 2023. počela primati zahtjeve za masovnu kupnju dojavljivača poznate tajvanske firme Apollo, bez vidljivih poveznica sa izraelskim ili židovskim interesima.
Pejdžere je Hezbolahu preporučila marketinška službenica kojoj je Hezbolah vjerovao i koja je povezana s Apollom. Strani zvanićnici za Washington Post nisu htjeli otkriti identitet i nacionalnost te osobe, ali su rekli da je bila bivša prodajna predstavnica za Bliski istok za tajvansku tvrtku, a kasnije je osnovala vlastitu firmu i stekla licencu za prodaju Apollo dojavljivača.
“Ona je bila u kontaktu s Hezbolahom i objasnila im je zašto je veći dojavljivač s većom baterijom bolji od originalnog modela”, rekao je izraelski dužnosnik upoznat s detaljima operacije. Jedna od glavnih prodajnih prednosti AR924 bila je da ga je “moguće puniti s pomoću kabela i baterije su dugo trajale”, dodao je dužnosnik.
Kako se kasnije ispostavilo, proizvodnja uređaja povjerena je vanjskim firmama, a marketinška službenica i tajvanska tvrtka nisu znale da su dojavljivači fizički sastavljeni u Izraelu pod nadzorom Mossada.
Mossadovi dojavljivači, od kojih je svaki težio oko 85 grama, uključivali su jedinstvenu značajku – bateriju koja je skrivala malu količinu snažnog eksploziva. Komponenta bombe bila je tako pažljivo skrivena da se gotovo nije mogla otkriti, čak i ako bi se naprava rastavila. Izraelski zvaničnici vjeruju da je Hezbolah rastavio neke od dojavljivača i da ih je možda čak rendgenski pregledao.
Također je bio nevidljiv Mossadov daljinski pristup uređajima. Elektronički signal obavještajne službe mogao je izazvati eksploziju tisuća uređaja odjednom. No, kako bi se osigurala maksimalna šteta, u dojavljivače je ubačena još jedna zlokobna karakteristika- za čitanje šifriranih poruka bilo je potrebno proći postupak potvrde u dva koraka.
“Morali ste pritisnuti dva gumba da biste pročitali poruku”, rekao je dužnosnik. U praksi je to značilo korištenje obje ruke. U eksploziji koja bi uslijedila, korisnici bi gotovo sigurno “ranili obje ruke”, rekao je zvaničnik, i stoga bi “bili nesposobni za borbu”.
Većina najviših izraelskih dužnosnika nije znala što sve Mossad priprema sve do 12. septembra. Tog je datuma Netanyahu pozvao svoje obavještajne savjetnike na sastanak na kojem su razgovarali o potencijalnoj akciji protiv Hezbolaha, rekli su izraelski zvaničnici, prenosi Jutarnji.hr.
Članovi Mossada su po prvi put dali uvid u tajnu operaciju i upozorili su izraelske zvaničnike da postoji sve veći rizik da će Hezbolah otkriti eksploziv. Smatrali su da Izrael treba što prije reagovati inače će godine planiranja i obmane propasti.
U izraelskom sigurnosnom establišmentu izbila je intenzivna rasprava. Mnogi su se bojali da će eksplozija izazvati žestok odgovor, ali su bili svjesni da im je to prilika nanijeti veliku štetu militantnoj skupini.
“Bilo je jasno da postoje neki rizici”, rekao je izraelski funkcioner.
Naposljetku je Netanyahu odobrio aktiviranje uređaja.
Dana 17. septembra, dok je trajala rasprava u najvišim izraelskim krugovima nacionalne sigurnosti o tome treba li napasti vođu Hezbolaha, hiljade dojavljivača s oznakom Apollo zazvonilo je ili vibriralo odjednom diljem Libanona i Sirije.
Na ekranu se pojavila kratka rečenica na arapskom: “Primili ste šifriranu poruku”. Operativci Hezbollaha poslušno su slijedili upute za provjeru kodiranih poruka, pritisnuvši dva gumba. U kućama i trgovinama, u automobilima i na trotoarima, došlo je do masovnih eksplozija. Manje od minute kasnije, hiljade drugih dojavljivača eksplodiralo je daljinskom komandom, bez obzira na to je li korisnik dotaknuo svoj uređaj. Sljedećeg dana, 18. septembra , stotine voki-tokija eksplodiralo je na isti način, ubivši i osakativši članove Hezbolaha i slučajne prolaznike.
