Ovaj problem je glavna briga Gen Z i milenijalaca treću godinu zaredom

7 minuta čitanja

U istraživanju je učestvovalo 23 hiljade ispitanika iz 44 zemlje, istražujući promjenjive okolnosti radnog okruženja i društvena iskustva ovih generacija širom svijeta.

Milenijalci, također poznati kao generacija Y, demografska su grupa koja slijedi nakon generacije X te prethodi generaciji Z. Istraživači i mediji koriste rane 1980-e kao početne, a sredinu 1990-ih do ranih 2000-ih kao završne godine njihova+og rođenja, pa se tom generacijom obično smatraju ljudi rođeni od 1981. do 1996. godine.

 

Generacija Z, kolokvijalno poznata kao Zoomers, demografska je grupa koja je naslijedila milenijalce i prethodila generaciji Alpha. Od sredine do kraja 1990-ih su njihove početne, s rane 2010-e završne godine njihova rođenja.
U 13. izdanju globalnoga Deloitteova istraživanja, 56 posto anketiranih pripadnika Gen Z-ja i 55 milenijalaca reklo je da živi od “plate do plate” što je za pet posto više za Gen Z i tri posto za milenijalce u odnosu na prošlu godinu, a uz to ih se tri od deset ne osjeća sigurno.
No, postoji oprezni optimizam da bi se okolnosti mogle poboljšati. Malo manje od trećine Gen Z-jevaca i milenijalaca vjeruje da će se ekonomska situacija popraviti i poboljšati u njihovim zemljama u idućoj godini. To je najviši postotak od 2020. godine kada je neposredno prije početka pandemije provedeno istraživanje.
Ono što upućuje na taj optimizam je i to što 48 posto Gen Z-jevaca i 40 posto milenijalaca očekuje poboljšanje ličnih financija u idućoj godini.
Da je svrha ključna na radnom mjestu potvrdilo je 86 posto ispitanika Gen Z-ja i 89 posto milenijalaca. Te su generacije sve više voljne odbiti zadatke i poslodavce na temelju svojih ličnih etičkih ili vjerskih uvjerenja. Polovina generacije Z i 43 posto milenijalaca odbilo je zadatke, a 44 posto Gen Z i 40 posto milenijalaca izjavilo je da su odbili poslodavce.

Razlozi za odbijanje poslodavca ili zadataka uključuju faktore poput negativnog utjecaja na okoliš, doprinosa nejednakosti kroz neinkluzivne prakse te lične razloge poput nedostatka podrške za mentalno zdravlje zaposlenika i ravnoteže između posla i privatnog života.

Gen Z i milenijalci vjeruju da će generativna umjetna inteligencija (GenAI) značajno utjecati na njihove karijere i način na koji rade. Da će ih rasprostranjenost GenAI-ja potaknuti da traže nova radna mjesta koja neće biti toliko osjetljiva na automatizaciju smatra 59 posto Gen Z-ja i 52 posto milenijalaca, a rješenje vide u stručnim zanatima i/ili fizičkom radu.
Kada ispitanici razmišljaju o GenAi-ju, najčešća ju povezuju s neizvjesnošću.
Ispitivanje također otkriva da žene osjećaju veću nesigurnost u vezi s GenAI-jem nego muškarci i manje je vjerovatno da će se osjećati ugodno radeći s njim.
Istraživanje je pokazalo da Gen Z i milenijalci koji redovno koriste GenAI na poslu češće osjećaju povjerenje i uzbuđenost nego nesigurnost. Takvi pojedinci skloniji su vjerovati da će im GenAI osloboditi vrijeme, poboljšati način na koji rade i poboljšati ravnotežu između posla i privatnog života.
Međutim, s druge strane, česti korisnici GenAI-ja više vjeruju da će automatizacija vođena GenAI-jem eliminisati poslove i otežati mladima ulazak na tržište rada.
Kao odgovor na te vrste zabrinutosti, obje su generacije fokusirane na prekvalifikaciju i obuku. Međutim, 51 posto Gen Z-a i 45 posto milenijalaca kaže da ih njihov poslodavac dovoljno obučava o mogućnostima, prednostima i vrijednosti GenAI-ja.
Ravnoteža između posla i privatnog života i dalje je glavni prioritet i za Gen Z i za milenijalce pri odabiru poslodavca.
Otprilike trećina ispitanika koji se redovno osjećaju anksiozno ili pod stresom kaže da njihov posao i ravnoteža između posla i privatnog života uvelike pridonose njihovom nivou stresa, što je značajno potaknuto dugim radnim vremenom.
Sposobnost održavanja pozitivne ravnoteže između posla i privatnog života također je najveća stvar kojoj se dive kod svojih vršnjaka, daleko iznad drugih tradicionalnih pokazatelja uspjeha poput profesionalnih titula i materijalnih dobara. Ipak, mnogi ne postižu željenu ravnotežu.
Prošle godine došlo je do kontinuisanog pomaka prema više rada na licu mjesta, pri čemu je gotovo dvije trećine ispitanika reklo da su njihovi poslodavci nedavno uveli obavezan povratak na radno mjesto, vraćajući ljude u potpunosti ili prelazeći na hibridni model. Te obaveze polučile su različite rezultate, pri čemu neki izvješćuju o prednostima poput poboljšanog angažmana, povezanosti i saradnje, dok su drugi suočeni s povećanim stresom i smanjenom produktivnošću.
Prema mišljenju Gen Z i milenijalaca, zaštita okoliša je društveni izazov na koji poduzeća mogu najviše utjecati kada je u pitanju pokretanje promjena. Obje generacije koriste karijerne odluke i ponašanje potrošača kako bi potakli akciju, jer je 62 posto Gen Z-ja i 59 posto milenijalca izjavilo da su zabrinuti zbog klimatskih promjena.
Otprilike polovica Gen Z-ja, njih 54 posto, i milenijalaca, njih 48 posto, kažu da oni i njihovi kolege vrše pritisak na svoje poslodavce da poduzmu mjere u vezi s klimatskim promjenama, što je trend koji je u stalnom porastu zadnjih godina.
Dvoje od deset ispitanika generacije Z i milenijalaca već su promijenili posao ili industriju zbog zabrinutosti za okoliš, dok četvrtina planira to isto u budućnosti.
Kao potrošači, oko 64 posto Gen Z-ja i 63 posto milenijalaca spremni su platiti više za kupovinu ekološki održivih proizvoda ili usluga. Velik broj njih poduzima lične akcije, ili planiraju u budućnosti, poput izbjegavanja brze mode, smanjenja putovanja avionom, vegetarijanske ili veganske prehrane ili kupovine električnih vozila.
Nivoi stresa i mentalnog zdravlja i dalje su zabrinjavajući, iako postoje neki znakovi poboljšanja, a oko polovina ispitanika ocjenjuje svoje mentalno zdravlje dobrim ili izuzetno dobrim, piše u saopćenju.
Četiri od deset ispitanika Gen Z-ja i 35 posto milenijalaca kažu da su pod stresom cijelo ili većinu vremena, što je pad sa 46 posto i 39 posto u odnosu na 2023. godinu. Iako je posao velik pokretač ove nelagode, ispitanici ističu svoje financije i zdravlje te dobrobit porodice kao glavne pokretače stresa.

(Vijesti.ba)

Podijeli ovaj članak