Vučić i Dodik zajedno ispunjavaju strateški cilj Putina

3 minuta čitanja

Bećirević, profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu i istraživačica Atlantske inicijative, knjigu o ruskom predsjedniku i njegovom utjecaju primarno na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, objavljuje u decembru.

Kaže da ju je pisala najprije za mlade, studente kojima nerijetko nedostaje “iznijansiran pogled na geopolitička pitanja i složenu dinamiku koja okružuje Zapadni Balkan i globalne sukobe”.

Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika vidi kao ključne igrače “putinizma” koji zajedno ispunjavaju strateški cilj Rusije, a to je zaustavljanje daljnjih euroatlantskih integracija regiona.

“Vrlo se često u tom kontekstu govori o Miloradu Dodiku, kao da je on ključni Putinov akter na Zapadnom Balkanu. On definitivno jeste najistaknutiji u isprepletenoj mreži pojedinaca, partija i organizacija koje predano rade za ostvarenje ruskih interesa u regionu. Ali, budimo realni. Milorad Dodik nije najvažniji akter. On ne povuče niti jedan potez, a da se prije toga ne konsultira s Aleksandrom Vučićem. Oni zajedno ispunjavaju strateški cilj Rusije, a to je zaustavljanje daljnjih euroatlantskih integracija regiona”, kaže ona i dodaje:

Sve što znamo o “putinizmu” u Rusiji u značajnoj mjeri prepoznajemo i u Vučićevoj Srbiji. I Vučić i Putin njeguju kvazimesijanski narativ o vezi između njihovih ličnosti i država čiji su predsjednici. U tom narativu oni nadilaze uloge modernih lidera tako što se predstavljaju kao branitelji “duhovnih i historijskih sudbina” svojih nacija.

Oni su “nacionalni moralni čuvari”, brane ih od zapadnih “sila zla”, te tako manipuliraju javnim mnijenjem i opravdavaju autokratsku vladavinu.

Nedavni slučaj kontroverznog grčkog sveštenika Elpidija, koji je uputio poruku srpskoj javnosti moleći se za Vučića i upozorivši da će, ukoliko ga svrgnu, “čovjek kojeg je odabrao Lucifer preuzeti vlast, a Srbi postati robovi u vlastitoj zemlji” ilustruje kako se kroz kvaziduhovni narativ Vučić predstavlja kao nezaobilazni zaštitnik nacionalnog identiteta.

Istovremeno, svaka opozicija se prikazuje kao izdaja srpskih nacionalnih interesa.

I Srbija i Rusija funkcionišu kao autokratski režimi, s tom razlikom da je Srbija kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Ali, prema uglednom švedskom institutu V-Dem, Srbija se sada klasifikuje kao izborna autokracija.

Aleksandar Vučić se može smatrati ključnim akterom širenja “putinizma” na Zapadnom Balkanu iz više razloga. Srbija se pod njegovom vlašću okrenula ubrzanoj religioznoj/pravoslavnoj tradicionalizaciji, mediji pod njegovom kontrolom su uspješno posijali proruski i antizapadni narativ, a demokratski procesi nisu samo zaustavljeni nego su u opasnoj regresiji. Preko političkih aktera i partija koje su pod njegovom kontrolom, režim Aleksandra Vučića pokušava zaustaviti liberalne reforme i van svojih granica.

I on to vješto koristi za jačanje regionalnog utjecaja Srbije. Na međunarodnom planu “putinizam” se prepoznaje i u tome što promovira autokratski oblik vladavine. To je jedan od ključnih razloga zbog kojeg Aleksandar Vučić nikada neće okrenuti leđa Vladimiru Putinu. Putin ulaže u partnerstva sa autokratskim vladarima.

(Vijesti.ba)

Podijeli ovaj članak