Home Magazin Zašto je Šaban Bajramović završio na Golom otoku

Zašto je Šaban Bajramović završio na Golom otoku

by admin

Kao što su Toma Zdravković, Šaban Bajramović, Predrag Živković Tozovc, Silvana Armenulić, Lepa Lukić, Zvonka Bogdan, Boro Spužić Kvaka, Usnije Redžepove i Šabana Šaulića.

– Nema tu lakiranja ni uljepšavanja naše svakodnevice, već je tu samo gola istina, koja umije da boli ili razvedri i najvećeg namćora, navodi autor.

Promocija će biti održana u utorak u Beogradu u 13 sati u radnji “Jugotona” u Nušićevoj ulici, a baš tog dana autor će proslaviti i rođendan. U knjizi će otkriti da je upravo kafana obilježila katkad sretne, katkad tragične sudbine svojih istaknutih posjetilaca, tako da ćemo, upoznajući se sa specifičnim ambijentom te institucije, saznati i nešto novo o osam legendi narodne muzike iako smo mislili da se o njima već sve zna.

– Kako je jedan naizgled nevažan i slučajan susret Silvane Armenulić i Tome Zdravkovića zauvijek obilježio njihove živote? Kako je Šaban Bajramović završio na Golom otoku? Zašto je šef Titovog osiguranja zabranio Cunetu da nastupi pred predsjednikom? Kako je Tozovcu pjesma “Jeremija” donijela veliko poštovanje – ali i velike nevolje? Kojim je umjetničkim pozivom Zvonko Bogdan želio da se bavi pre nego što je zagazio u pjevačke vode? Iz kojih je nauka Bora Spužić Kvaka baš u kafani stekao diplome? Zašto Lepa Lukić tvrdi da sreća prati hrabre, navodi izdavač.

Recenziju za knjigu koju prati i CD izdanje napisao je Vanja Bulić.

– Kafane su bile njihove kancelarije, domovi i stajališta. Siguran sam da će jednog dana neki istraživač događanja u drugoj polovini prošlog stoljeća zaviriti u ovu knjigu i biti zahvalan što je u njoj zabilježen jedan paralelni život što pulsira u društvu koje je srušilo građanski moral, a pritom nije ponudilo valjanu zamjenu. U takvom okruženju izrastali su omiljeni heroji sa svetačkim oreolom satkanim od kafanskog dima, praćeni rojem vinskih mušica, zamjenama za tjelohranitelje, zaštitnim znakom novih zvezda estrade, navodi Bulić i nastavlja:

“Starijoj generaciji budućih čitalaca ove knjige Gajovićeve priče će predstavljati sentimentalno putovanje u ne tako davnu prošlost, a mlađi čitaoci će u njoj pronaći šifru za čitanje novog estradnog talasa, koji je potopio iskrene emocije. To je, u stvari, čuvanje naših uspomena na specifičan način. Knjiga je pisana bez lažnih pretenzija i u tome je svakako njena vrijednost, jer gotovo dokumentaristički pristup pogađa u srž postavljenog cilja. Zato će junaci ove knjige još više biti voljeni, jer su predstavljeni kao ljudi od krvi i mesa, sa ličnim problemima, koje su umjeli ili nisu umjeli da riješe. U svemu su bili obični osim u muzičkom stvaralaštvu, koje im je osiguralo mesto među velikanima, a Aleksandar Gajović se potrudio da pokaže kakvu je ulogu odigrala kafana na njihovom veličanstvenom putu ka nezaboravu. Najzad, ovu knjigu doživljavam i kao opće potrebno štivo svima nama kako se ne bi zaboravile vrijednosti uz koje se kalila naša prava narodna muzika, što je svakako važno za deo naše kulturne baštine”.

(Vijesti.ba)

Možda vas zanima